OSNOVI FURTUMOLOGIJE (Nauke o kradljivosti)
(Aleksandar Knežević)
Furtumologija je nauka o vještinama krađe. Potiče od latinske riječi furtum - krađa i grče riječi logos – riječ (nauka).
Prije više decenija kada je bilo televizija samo po jedna u svakoj socijalističkoj republici, na TV Sarajevo prije TV dnevnika u 19:30 h, bio je dječji program, prikazivani su crtani filmovi. Bili su to obično američki filmovi o mačku Tomu i mišu Džeriju. Hepiend je bio kada Džeri udara Toma gitarom po glavi. Slika je ojačana time što se čuje kakofonija pokidanih žica. Ti filmovi su bili tako ubjedljivi da je sin mog kolege koji je pohađao osnovnu školu rekao ocu da bi volio da ga upiše u muzičku školu kako bi se sa drugovima tukao gitarama po glavi.
Osvježenje je bilo kada se pojavio ruski crtani film, čija je fabula vijetnamska priča. Po toj priči u selu je bio dvorac gdje je živjela aždaja. Aždaja je bila uvela torturu, pa su seljani morali stalno da aždaji plaćaju porez. Dolazili su mnogi vitezovi da ubiju aždaju i izbave selo. Vitez bi ušao u dvorac, čuli su se zvukovi mačeva i nakon toga bi se na balkonu dvorca pojavila aždaja sa uzdignutim rukama sa kandžama i pobjedničkim urlikom.
Jednog dana se jedan dječak iz sela odvažio da ubije aždaju i tako spasi selo. Ušao je u dvorac, iz nekoliko poteza mačem dječak ubije aždaju. Onda ugleda posude pune zlatnog novca i nakita. Provuče ruku kroz zlato i nakit i prsti ruku mu se transformišu u pandžu aždaje. U tom trenutku se film prekide i počinju reklame. Bilo je nekog kašnjenja programa, reklame se ne smiju ni u socijalizmu sjeći, te je ovaj crtani film presječen, nije prikazan do kraja.
Kakav bi bio nastavak filma? Sigurno se može izvesti zaključak da su i vitezovi koji su ulazili u dvorac pobjeđivali aždaju, ali su postajali nove aždaje kada su vidjeli zlato koje je tada postajalo njihovo. Ali šta bi sa dječakom. Da li je i on postao aždaja ili mu se, kao nevinom djetetu desilo nešto drugo? Šta, ne mogu da zaključim. Stoga, iako je prošlo više decenija, taj poučni film ne mogu da zaboravim. Neka čitalac pokuša da si dočara hepiend. Možda ima neka domaća narodna priča po kojoj bi se mogao rekonstruisati kraj filma.
Prioritet: izgradnja domaćih kapitalista
Prije nekih dvadesetak godina, kao član neke državne delegacije vraćao sam se iz inostranstva. U Budimpešti smo čekali avion za Sarajevo. U priči, jedan među nama, neobavezno ispriča kako su u njegovom (državnom) ministarstvu uveli nestandardni način obračuna putnih troškova po kome uvijek bude najmanje polovina pola dnevnice više. A dosta putuju. On se hvali što je neko pametan uveo kriminalnu radnju. Drugi među nama, rukovodilac jedne državne ustanove pohvali ideju, kaže i on će to kod sebe uvesti. Osta nas dvojica zgroženih. Kako se ugledni ljudi hvale kako kradu, kako se ugledni ljudi oduševljavaju sazanjem o novoj metodi krađe. Grozno. Jezivo. Strašno. Užasno. Odvratno.
Treba to razumjeti. Bosna i Hercegovina izgrađuje kapitalistički društveni sistem. Kapitalisti treba da ulože novac u biznis. A oni koji su kod nas predodređeni da budu kapitalisti i kojima su to furtumolozi dozvolili nemaju dovoljno novca za ulaganje u biznis. Stoga vlast reguliše oblast državne kradljivosti. Država reguliše područja i nivo dozvoljene kradljivosti za odabrane. Ne treba da se građani zbog toga sekiraju. Kada ovi furtumi postanu kapitalisti oni će uvesti pravni sistem koji će ćuvati njihovu i tuđu imovinu, koji će onemogućavati dalji razvoj kradljivosti.
Veoma su važne pomoćne discipline furtumologije: neznanjelogija i neorganizacionologija. Bez njih nema istinske furtumologije.
Čujemo da je politička trojka u Federaciji Bosne i Hercegovime, najmanje loša politička kombinacija do sada, odlučila da se obračuna sa kriminalom koga je naslijedila od predhodne vlasti. I nabrojali su neke kriminalne radnje. Vidjećemo kako će se to završiti. Imam osjećaj da uopšte namaju pojma o furtumološkoj širini problema u BiH.
Javna preduzeća - Izgubljena dobit
Ima jedan problem koji ne spada u furtumologiju, a doprinosi gubitku prihoda državi. To su javna preduzeća. Zahvaljujući našoj razvijenoj demokratiji, u FBiH svako četiri godine druga stranka pobjedi na izborima i mijenjaju se direktori javnih preduzeća. Dok se oni uhodaju na novoj poziciji prođe ćetiri godine i dođe novi direktor, te se tada on uhodava. A javna preduzeća tonu.
Jedna istinita priča. Čuh na radiju nešto u vezi Elektroprivrede BiH. Nešto, što struka ne odobrava. Sretoh mog bivšeg studenta koji radi u Elektroprivredi i upitah da li je to što sam čuo tačno. Da, reče on. Pa, Vi radite na tom radnom mjestu, znate šta smo učili. A on mi reće: Ja znam, ali je novi direktor, pa ne zna šta ko radi, pa je pitao pogrešnog čovjeka.
Pa onda nije ni čudo - tri (koliko je poznato) nerealizovana velika projekta u Elektroprivredi BiH. Među ostalim tu su TE Kakanj 8, TE Tuzla 7 i HE Vranduk. Što se tiče direktora (množina) Elektroprivrede BiH, niko ne tvrdi (osim u jednom slučaju) da su ti direktori bili nesposobni. Jednostavno, jedna velika organizacija ne može uspešno finkcionisati, ukoliko se u dužem periodu svako četiri godine mijenja generalni direktor. A takav sistem su uveli političari u oba tri entieta i ne misle ga mijenjati. To je prošireni koncept furtumologije. Niko kriv, a vrijednost Elektroprivrede opada. Niko kriv, a Bosna i Hercegovina u odnosu na susjedne države nazaduje. Takav sistem su uveli oni koje smo mi izabrali. Takav sistem čak ne bode oči ni našim intelektualcima.
