AKUMULACIONE HIDROELEKTRANE – IMPERATIV Storage hydropower plants – imperative

 Tarik Kupusović

• Skraćena i prilagođena verzija rada izloženog na 4. bh. kongresu o vodama, 19-20.11.24. pod naslovom „Da li je došao kraj izgradnji hidroelektrana u BiH“ -

Sažetak

Razvijene zemlje uglavnom su izgradile sve visoke brane i velike hidroelektrane koje mogu i koje im trebaju. Za nerazvijene, pravo pitanje je „kako graditi” a ne „da li graditi,ili ne graditi”. Izazov je još važniji s klimatskim promjenama, koje donose veće varijacije proticaja voda, te povećane potrebe za akumulacijama da ih regulišu. U energetskoj tranziciji pretežno na vjetar i sunce, vršne i reverzibilne akumulacione hidroelektrane su imperativ i ekstraprofitabilne.

Uvod 

Da li su hidroelektrane (HE) prošlost? Da li nove HE, male ili velike, akumulacione i protočne, ili pumpno reverzibilne, mogu biti ekonomski opravdane, društveno i okolišnoprihvatljive, znatno više pozitivne nego negativne? Da li se danas može izgraditi i da li uopšte treba bilo kakvanova HE u BiH? Za neke je odgovor bez sumnje apsolutno negativan, a za neke druge pozitivan.Znači da glavno pitanjene može biti da ili ne, nego kako!

Onako kako se gradilo, sigurno više neće moći. Nešto se u pristupu mora iz osnova promijeniti.

Hidroenergija kao sektor u BiH i svijetu

Hidroenergija u BiH je jedan od najsloženijih sektora, kako u pogledu propisa i nadležnosti svih nivoa vlasti, tako i uključenosti mnogo ministarstava i drugih nadležnih organa u procese, uz izuzetno izražen interes nevladinog sektora i lokalnih zajednica. Ovo se odnosi kako na postojeće sisteme izgrađene prije više desetina godina, tako naročito na sve nove inicijative za gradnju. Iako je hidroenergetika već tradicionalna tehnologija i pouzdan potencijal za razvoj, te čistu i ekonomičnu energetsku tranziciju u BiH, značajni su okolišni i društveni utjecaji, pa je ambijent za investiranje sada veoma nepovoljan. Pošto vjerovatno nema kompliciranije države na svijetu od Bosne i Hercegovine, nije za očekivati brze promjene. Ali, profesionalna obaveza stručnjaka iz oblasti voda i šire, okoliša, te proizvodnje i tržišta energije, jeste da prati svjetske i regionalne trendove, te da na unaprjeđenjima tih oblasti u BiH proaktivno radi. Jedan od glavnih izazova je nedostatak dijaloga između potencijalnih investitora, lokalnog stanovništva, nevladinog sektora i predstavnika raznih institucija, koje izdaju dozvole, saglasnosti i slično, te prate rad hidroenergetskih postrojenja, što onda uzrokuje nepovoljne uvjete za investiranje.

Prije 5-6 godina, predstavnici Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, državne i entitetskih regulatornih komisija za električnu energiju, Operateri za obnovljive izvore oba entiteta, te sve entitetske institucije iz četiri oblasti: energija, voda, prostorno planiranje i okoliš/životna sredina, zatim sve tri elektroprivredne organizacije, kao i predstavnici nevladinog sektora iz oba entiteta, dakle, svi oni su identifikovali potrebu razvoja instrumenta kojim bi se postigla održiva izgradnja HE u BiH i sa susjedima u prekograničnom kontekstu, te ublažili postojeći konflikti u sektorima hidroenergije, upravljanja vodama i zaštite okoliša.

Proces je trajao dugo, ali je prije par godina ipak uspješno razvijen veoma detaljan nacrt „Kriterija za održivi hidroenergetski razvoj u BiH“. Izrađen je Katalog, koji sadrži značajan broj kriterija, podijeljenih na energetiku, upravljanje vodama, prostorno planiranje, te ekologiju voda i zaštitu prirode (https://voda.ba/uimages/Nacrt_Kataloga_kriterija.pdf). Suština je kako pomiriti sve interese i kako ulagati u razvoj hidroenergije, a da se ne ošteti, nego unaprijedi okolina u kojoj živimo. Međutim, kada je prestalo finansiranje ovog projekta od jedne internacionalne organizacije, od koje je sve i započelo, nije se dalje u BiH ništa dešavalo. Baš ništa ... tako to biva kod nas, u gotovo svim oblastima, pa i u ovoj. 

U svijetu, pa i regionu jeste ... dešavalo se i dešava se mnogo toga; i u širem i u užem smislu. U širem, transformacija energetskog sektora je munjevita, solarne i vjetroelektrane su toliko pojeftinile, da niču na sve strane. S druge strane, priređeno je, usvojeno i izdato više uputa, vodiča, protokola i sličnih dokumenata za održivi razvoj hidroenergije.Po njima, Svjetska banka i sve druge  finansijske organizacije i razvojne agencije finansiraju, ili veoma povoljno kreditiraju takve projekte. Protokol za procjenu održivosti hidroenergije je globalni okvir za procjenu održivosti hidroenergetskih projekata. Protokol definira najbolju praksu u svakoj fazi životnog ciklusa hidroenergetskog projekta kroz 24 ekološke, društvene, tehničke i ekonomske teme. Na svjetskom hidroenergetskom kongresu na Baliu, novembra 2023, naglašeno je da održivi razvoj hidroenergetike mora biti glavni oslonac nacionalnih strategija energetske transformacije zemalja u razvoju, gdje su i najveći neiskorišteni hidropotencijali. (www.hydropower.org/publications/hydropower-sustainability-assessment-protocol).

Zajednički istraživački centar EU Ispra, 2023. je izdao „Status Report“ o hidroenergiji u Evropi, https://setis.ec.europa.eu/hydropower-and-pumped-hydropower-storage-european-union),tehnološkim trendovima, lancima dobavljanja i vrijednostima,te tržištu. To je zbirka činjenica i naučna osnova za rad, kako svih institucija EU, tako i država članica i potencijalnih članica, te svih njihovih sektora, javnog, privatnog i nevladinog, povezanih s vodama i energijom u širem smislu, uključujući naravno ekonomiju, hranu i okoliš. Naglašava se potreba, odnosno tržišna vrijednost skladištenja energije.Akumulacione i pumpno reverzibilne HE, s učešćem od 90 % skladištenja energije u svijetu (World Hydropower Outlook, 2024) izrazito dobivaju na vrijednosti, uz komplementarne baterijske sisteme, uključujući i elektroautomobile. 

Tlačni vod i strojara HE Orlovac, 240 MW, te Buško jezero (blato), površinski najveće jezero u ex-Jugoslaviji, izgrađeni 1972.

Tržište, koje praktično regulišu i uređuju vlade nekoliko moćnih zemalja, uključujući EU, podstiče gradnju kapaciteta na solar i vjetar, ali je manje efikasno u podržavanju razvoja hidroenergije. Zašto, pitaće se neko. Pa zato što je hidroenergija oduvijek bila ekstraprofitabilna!Ali, stvarna velika mana im je što pripreme, procedure, projektovanje i sama izgradnja traju dugo, po nekoliko, često i desetak i više godina, uz angažovanje obično više hiljada radnika.

Razvijene i druge napredne ekonomije i društva, odgovaraju na eskalirajuće klimatske promjene i druge krize održivosti, povećavaju broj „zelenih“ poslova i onih poslova koji „ozelenjuju“ svijet. A nerazvijenima je najpametnije na njih se ugledati. Znači, učestvovati ... ili, u izolaciji, zavaravanju o samodovoljnosti,samodopadljivosti i žrtvoslovnosti, umišljenosti o vlastitom značaju i vidljivosti u svijetu, stagnirati i još više zaostajati. 

Gradnja HE Zvornik, 1948-'55, 110 MW i pogled na jezero i naselje Divič danas

Upravljanje vodama, brane, akumulacije i hidroenergija 

Vodni resursi su potencijal, dakle mogućnost, koja se može koristiti, a može ne koristiti. Ako se koristi, resurs ima vrijednost, a ako se ne koristi, nema vrijednost. Voda ja resurs, koji je najvrjedniji, kada ga nema dovoljno, a najštetniji je kada vode ima previše! Stoga je upravljanje vodama izazov, od početaka civilizacija, da se na društveno i okolišno odgovoran i održiv način zadovolji potražnja, a minimiziraju štete. Izazov postaje još važniji u svjetlu rastućih klimatskih promjena, koje donose sve veće varijacije proticaja voda, te povećane potrebe za akumulacijama, da bi se mogao regulisati režim voda bliže ljudskim potrebama.

Razvijene zemlje uglavnom su izgradile sve visoke brane koje su mogle i koje im trebaju. Za nerazvijene, pravo pitanje je „kako graditi” a ne „da li graditi, ili ne graditi”? Ekološki i socijalno, visoke brane i akumulacije vode imaju uvijek značajne uticaje, i to kako tokom izgradnje, tako i tokom njihovog dugotrajnog funkcionisanja. Uvijek su prisutni najmanje: plavljenje zemljišta, modificiranje režima tečenja i promjene kontinuiteta akvatičnog života duž rijeke, te eventualno manje ili veće preseljavanje ljudi. Treba li naglašavati, inženjeri oduvijek i transformiraju prirodno okruženje u ljudski, civilizacijski ambijent življenja, posebno kada su u pitanju hidroakumulacije. Ljudi mnogo vole vode koje slobodno teku, potoke i rijeke, ali i jezera, kao i obale mora. Vode ljudi vole da gledaju i slušaju, one su im drage! Zato je vrijednost građevinskog zemljišta, apartmana i drugih nekretnina uz more, oko prirodnih i umjetnih jezera, u razvijenim zemljama veoma visoka. Tu se najugodnije živi.

Nova situacija nastaje naglim razvojem vjetro i solarnih elektrana, kao i protočnih HE, što dovodi do velikog povećanja potreba za balansiranjem energije, a to znači akumuliranja električne energije. Već su u primjeni posebno izgrađeni sistemi velikih baterija, u budućnosti masovno i s velikim brojem manjih baterija u električnim vozilima. Daleko najviše energije za balansiranje, posebno u razmjerama sedmice i duže, imaju reverzibilne HE. Umjesto samo proizvodnje hidroenergije kao takve, u njima se energija troši na pumpanje vode, kad je u mreži ima previše, pa joj je cijena na berzama tada niska, često i negativna, a proizvodi kada joj je cijena najviša, jer potražnja prevazilazi baznu proizvodnju.

Dakle, ovaj milenij je bez sumnje počeo u znaku energije i vode, jer je svjesnost o klimatskim promjenama i potrebi zaštite prirode narasla.Izgradnju velikih brana i HE, kao značajnih investicionih poduhvata, zato treba gledati u svjetlu transformacija, kako područja naše bivše države i Albanije, tako i inače u svijetu.

Prema EU Studiji o razvoju hidroenergije na Zapadnom Balkanu (WB6) iz 2018, najveći hidroenergetski potencijal ima BiH, 24.400 GWh, pa zatim Srbija, 20.500, od ukupno 72.000 za cijelu regiju. Pri tome je iskorištenost u BiH samo 27%, dok je najveća u Albaniji, 58%. Preostali, neiskorišteni potecijal je daleko najveći u BiH, 17.800 GWh, ili 39% u regionu, slijedeći je u Srbiji 10.000 GWh, ili 22%, zatim u Sjevernoj Makedoniji 8.300 GWh, ili 18%, itd. U završnom dokumentu iz 2019. se navodi da Strategija nije bazirana ni na kakvom ugovoru WB6 Vlada, nego je nezavisno mišljenje i najbolja profesionalna prosudba konsultanata za održivi razvoj hidroenergije regiona. Ona je samo preporuka i savjet vlastima u regionu kako pristupiti za EU podršku i internacionalno finansiranje.U dokumentu se posebno preporučuje da „Evropska komisija treba udružiti snage sa Sekretarijatom Energetske zajednice i dati neodoljivu ponudu zemljama WB6“, dakle ponudu koju one ne mogu odbiti.

Ima još niz studija, strategija, planova i sličnih dokumenata, posebno za bazen rijeke Drine, kao velik i kompliciran, ali najatraktivniji, kako za hidroenergiju, tako i za niz drugih oblasti. Njih su finansirale maltene sve prisutne internacionalne organizacije, izvodile renomirane konsultantske kuće uglavnom iz EU, uz saradnju domaćih eksperata, ali nikakvih praktičnih rezultata u suštini još nema. Sve preporuke o saradnji susjednih država na integralnom upravljanju vodama, kao i one o među-sektorskoj saradnji, unutar i među državama, ostaju uglavnom samo to, lijepe preporuke i želje. Politika kod nas je najčešće mnogo jača od struke!

Šta da radi struka u BiH?

Tržište električne energije, uz odavno razvijena tržišta uglja, nafte i plina, u svijetu praktično već postoji i razvija se veoma brzo. Postaje visoko konkurentno, sve više integrirano na nivou EU i cijele Europe pa i šire, sofisticirano i izmješano, pa je istovremeno i središnji faktor održive tranzicije i budućnosti energetike, kako svijeta i njegovih regiona, tako i svake zemlje posebno.Međutim, tržište električne energije u BiH, kao i u regionu, sa susjedima, još uvijek je prije svega političko pitanje. Tako se to dešava ...

Ono što za napredak i održivi razvoj u BiH nedostaje, jeste otvoreni i strpljiv razgovor pobornika očuvanja prirode onakve kakva je zatečena, državnih i javnih relevantnih subjekata svih nivoa, te potencijalnih investitora i poduzetnika, naravno, uz učeše struke. U svemu oko voda, postoje činjenice i postojeće stanje, te postoje razmišljanja i koncepti šta i kako treba uraditi, ili ništa ne raditi. Do optimalnog rješenja se može doći samo strpljivim i otvorenim razgovorom, naravno, na bazi pouzdanog istraživanja, računica, modeliranja i činjenica!

Do sada su se potencijalni investitori uvijek javljali samoinicijativnim ponudama. Pri tome nailaze na mnogobrojne, često nepremostive prepreke. Pored toga, samoinicijativne ponude nose zamku da određeni vodni resurs neće bit iskorišten na optimalan način, pa bi najbolja opcija bila kada bi nadležne institucije nudile koncesije s već određenim optimalnim rješenjem za širi obuhvat predmetnog resursa.Lokacije i tehnička rješenja svih postrojenja za proizvodnju iz obnovljivih izvora energije, trebaju znači biti rezultat višekriterijumske stručne i poslovne analize, stavova građana, lokalne zajednice i vlasti. Energetski objekti trebaju biti sastavni dio razvoja lokalne zajednice, za HE su to i druga korištenja voda, izgradnja puteva, turizam, te zaštita voda i zaštita od voda.

Bez stvarnog interesa lokalne zajednice, ni velike ni male HE se u BiH više neće moći graditi. Jedinu šansu imaju multifunkcionalni, višenamjenski sistemi, ako direktnu korist, uz investitora, ima i lokalno stanovništvo i društvo u cjelini. Za prethodno definiranje parametara sistema, morale bi se angažirati vlade svih nivoa vlasti, uključujući međudržavnu saradnju, kada je potrebna, pa onda raspisivati pozive za koncesije, naravno bez korupcije. Bez političke volje i unaprjeđenja ambijenta za investiranje, od toga za sada u BiH nema ništa.

HE, i velike i male, sa svojim jezerima i drugim objektima, mogu povući razvoj i značajno smanjiti rizike od katastrofalnih poplava i klizišta, dugotrajnih suša, kao i drugih štetnih djelovanja vode. Ali, mogu nanijeti i nesrazmjerne ekološke i druge štete. Na struci je da objektivno analizira, istraži, procijeni i projektuje, pa objasni i predloži, a na narodu i vlastima, da odluči! Blokade nisu opcija.