Klimatske promjene (3/3) KLIMATSKA POLITIKA SVIJETA I BOSNE I HERCEGOVINE Climate policy of the World and Bosnia and Herzegovina

 (Aleksandar Knežević)

U Bakuu (Azerbehdžan) završena je2 9. konfenecija strana (COP) Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama. Još jedna pobjeda najbogatijih ljudi svijeta. Svoju krivicu za klimatske promjene svaljuju na zemlje u razvoju, kako bi se dodatno obogatili. A lideri zemalja siromašnog svijeta su svjesni da im se ne isplati buniti protiv najbogatijih. Stvoren je model razvoja svijeta, po kome čovjek može uspjeti u životu samo ukoliko radi za najbogatije ljude svijeta, pa i najbogatije iz svoje države. Ne vidi se perspektiva – rješavanje problema – načina razvoja svijeta.  

Šta kaže Konvencija o klimatskim promjenama, šta praksa 

Konvencija o klimatskim promjenama iz 1992, godine razlikuje: 1. Ublažavanje problema – snižavanje emisija stakleničkih gasova (engl. Mitigation) i 2. Prilagođavanje klimatskim promjenama (engl. Adaptation). 

Prema komentaru sa web stranice Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine obaveze strana Konvencije su sljedeće: 

1. Razvijene države - Aneks I Konvencije: imaju obavezu da regulišu emisije gasova staklene bašte na teritoriji svoje države, 

2. Razvijene države - Aneks II Konvencije: imaju obavezu da pokriju troškove adaptacije na klimatske promjene za privrede zemalja u razvoju, 

3. Zemlje u razvoju: imaju obavezu da izvještavaju o svojim državnim emisijama gasova staklene bašte, kao i ranjivosti njihovih prirodnih resursa i privrede na klimatske promjene.

Ovo znači:

A. Nabrojane najrazvijenije države svijeta su odgovorne za promjenu klime zbog svojih emisija stakleničkih gasova u toku 20-tog vijeka i imaju obaveze da smanje emisije u svoj državi ili blo kojoj drugoj državi - atmosfera je zajednička; problem je globalni). Imaju obavezu i da pokriju troškove adaptacije klimatskim promjenamau zemljama u razvoju;

B. Zemlje u razvoju treba da izvještavaju o svojoj ranjivosti na klimatske promjene.

Bosna i Hercegovina radi naopako. Primjenjuje mjere za ublažavanje (izbacuje ugalj iz upotrebe) što  nije njena obaveza, a ne primjenjuje mjere adaptacije za koje bi čak mogla da dobije međudržavnu stručnu i finanijsku pomoć. Bosna i Hercegovina, naravno, treba da prati tehnološki razvoj svijeta i da uvodi nekarbonske tehnologije proizvodnje električne energije, ali ne treba da to radi jer je takva moda, jer nas neko tjera, nego kada nam to u nekim slučajevima odgovara. Naravno, treba i ukoliko se radi o ofset projektima - neko nam plati da mi snizimo emisije stakleničkih gasova u njegovo ime i u njegov račun.    

Slika današnjeg svijeta  

Društvo doživljava prirodu kao pružioca usluga. Priroda je (i) izvor sirovina, (ii) daje prostor za življenje i rad, (iii) društvo koristi procese u prirodi (sija sunce, pada kiša, ...) i (iv) priroda je prijemac otpada. Unutar toga svijetom vladaju najbogatiji (ljudi i države). Osnov sistema vladanja je zaokupljivanje pažnje i zaglupljivanje ljudi. U takvom sistemu se može napedovati samo ukoliko se pridržava uhodanog sistema. Tako, otprilike,  svijet vidi sociolog Anthony Goedens (filozofija Moloch). Ovdje se dodaje: kako bi se izbjeglo zaglupljivanje građana u nedemokratskim društvima, zabranjuju se ljudima u tim državama da razmišljaju.

Po Goedensu, razvoj svijeta se zasniva na kvantitativnoj i kvalitetnoj proizvodnji, koja daje privatnu dobrobit proizvođača.  Međutim, tu postoje i nepoželjni uticaji na prirodnu i društvenu sredinu, što trpe svi, trenutno i dugoročno. A proizvod je potreban samo nekim. A zatim se pokazuje da proizvod ima i neke nepoželjne posljedice na same korisnike. Stoga je potrebna sanacija stanja – zajednička akcija i zajednički trošak. Na kraju, nova dobrobit za proizvođača. Ovakav je model razvoja svijeta. Drugačiji model nemamo, ni na papiru ni u glavama.

Model diskrepancije (raskoraka) svijeta - na osnovu Moloha Entoni Goedensa

Discrepancy model of the world - based on Moloch by Anthony Goedens

Razumijevanje problematike klimatskih promjena 

Šta je bolje za klimu u Bosni i Hercegovini – da ova država smanji svoje emisije stakleničkih gasova za jednu šestinu, tj, za pet miliona tona godišnje, ili da Novi Zeland (antopod Bosne i Hercegovine – s druge strane Zemaljske kugle) smanji svoju emisiju za šest miliona tona godišnje? Razmislite, pa čitajte dalje! Za Bosnu i Hercegovinu je bolje da je sniženje veće, bez obzira na kojem dijelu planete se to desilo. Za razliku od zagađujućih materija (na pr. CO i NO2) koje djeluju lokalno,  staklenički gasovi (na pr. CO2 i N2O) djeluju globalno – nije važno gdje su emitovani. A klima se mijenja različito, zavisno od promjena koje su vezane za okeane, vegetaciju, posebno geografsku širinu. Tako će - ukoliko se klimatske promjene nastave, a nastaviće se, za nekoliko decenija količina padavina na nekim dijelovima planete će biti za 70 % manja, a na području Balkanskog, Apeninskog i Iberijskog poluostrva biti manja za 40 %. Kako će ljeti temperature zraka biti više za nekoliko stepeni, turizam iz ovih područja će se preseliti u Skandinaviju.

Uloga planera prostornog razvoja

Ko treba u državi da se bavi problematikom klimatskih promjena. Naravno, sve struke i svi planeri razoja privrednih grana i razvoja pojedinih podučja. Tako, na primjer planeri grada Sarajeva moraju znati da će zimi biti manje snijega, a to znači – ne samo manje skijaša – nego manje vode za potrebe građanstva i privrede. Sarajevski podzemni akviferi se pune vodom kada se snijeg topi, a ne kada se voda slijeva sa planina i brzo otiče u more. A to znači da se ne može planirati povećanje broja stanovnika u gradu ni povećanje broja stanova koje grade tajkuni. 

Prostorni planeri treba da projektuju razvoj na bazi očekivanih, a ne postojećih hidrometeoroloških podataka. Da li naši privrednici znaju kako će klimatske promjene uticati na njihov biznis. Oni bi to trebalo da znaju, posebno što prognoze promjene klime za cijelu planetu postoje, kao i analze uticaja tih promjena na razvoj. Ako ne znate gdje se ti podaci mogu naći, pitajte resorno državno i resorna entitetska ministarstva.    

Naravo ostaje obaveza razvijenih zemalja da prelaze na nekarbonske energetske tenologije, kako bi se omogućio dalji rast bogatstva najbogatijih, jer oni vode brigu o svakom stanovniku Planete, posebno ako ih ne bude previše.

Ko je u Bosni i Hercegovine odgovoran za klimatske promjene?

Energija (engl. Energy) je fizikalna veličina, a energetika (engl. Energetics)  je privredna grana, odnosno stručna i naučna disciplina. 

U Evropi postoji Zajednica za energiju (The Energy Community)  čiji je cilj integracija pan-Evropskog tržišta energije. To nije Energetska zajednica kako je nazivaju ministri i njihovi savjetnici  u energijskom sektoru u Bosni i Hercegovini. Ova zajednica  se ne bazi energetikom, nego samo energijom i to uzreženom energijom u međudržavnom kontekstu. 

Autor ovog priloga ne zna ko je u Bosni i Hercegovini odgovoran za klimatske promjene – ko za uticaj, ko za adaptaciju, a ko za potraživanje sredstava na ime gubitaka i šteta. Po njegovom mišljenju za sniženje emisije odgovorna su ministarstva za energiju, za privredu i za poljoprivredu, jer ta ministarstva mogu doprinjenti da se snizi energijska intenzivnost države. Za adaptaciju klimatskim promjenama odgovorna su ministarstva za poljoprivredu, za snabdjevanje vodom, za prostorno planiranje i za finansije. Ministarstva koja pokrivaju proizvodnju energije nisu odgovorna za klimatske promjene, ali mogu da vode računa o tehnološkom razvoju svijeta – da podstiču primjenu nekarbonskih tehnologija, onoliko koliko je to značajno za društveni razvoj Bosne i Hercegovine.

Međutim, autoru ovog priloga je poznato ko je odgovoran za odnose Bosne i Hercegovine sa Sekretarijatom Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama. To je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, a po dogovoru sa ondašnjim Ministarstvom za prostorno uređenje i okoliš Federacije Bosne i Hercegovine od prije 25 godina (tj. prije nego što je izvršena destrukcija i ovo federalno ministarstvo podijeljeno na dva falična ministarstva). Ministarstvo za prostorno uređenje i okoliš preuzelo je tada da zastupa državu Bosnu i Hercegovinu pred Sekrtarijatom Konvencije o biološkoj raznolikosti.

Predlaže se model Energijskog konusa

Sigurno da postoje rješenja za prijetnje klimatske promjene izazvane emisijama stakleničkih gasova. Autor ovog priloga smatra da ono ne leži u rješenjima koje nude konferencije tipa želi COP. Problem klimatskih promjena je institucionalizirana neracionalna potrošnja energije u procesu zadovoljavanja ljudskih potreba. Model koji se predlaže podrazumjeva veći broj faza aktivnosti kojima je cilj da se ljudske potrebe zadovolje sa manjim utroškom energije.

Po ovom pristupu dobijanje tržišnih oblika energijr nije uzrok klimatskih promjena, nego samo povod. Uzrok je organizacija društva na Planeti – ciljevi su ekonomski, a ne društveni, A zadovoljavanje ljudskih treba (stanovanje, mobilnost, ishrana ...) se, u drugačijem modelu razvoja, mogu zadovoljiti sa manjim utroškom energije. Od lanca velikog broja mjera za smanjivanje energijske intenzivnosti ovdje će se navesti samo jedan. U ministarstvima za prostorno uređenje i uranizam, za poljoprivredu, za industriju i za promet uvesti odsjeke za energiju, koji će se brinuti o energijskoj intenzivnosti u tim oblastima. Tj.  vlast treba da se brine o način korištenja energije, a ne samo o proizvodnji energije.  

 ------

Autor ovog priloga je ispred Jugoslavije  učestvovao u pripremi Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama, a kao ekspert Evropske ekonomske komisije. Rukovodio je izradom izvještaja o klimatskim promjenama u BiH za Konferenciju UN o okolini i razvoju, Johanesburg, 2002. Rukovodio je izradom poglavlja Adaptacija klimatskim promjenama u BiH u okviru Prvog nacionalnog izvještaja o klimatskim promjenama 2011 - 2013 (izvođač UNDP BiH).