Parlamentarni izbori na Kosovu 2025:

DA LI JE NA SCENI PONOVNI POKUŠAJ PODJELE KOSOVA?

Parliamentary elections in Kosovo 2025:

IS THERE A RENEWED PUSH FOR THE PARTITION OF KOSOVO?

(IFIMES, Ljubljana)


Završnica izborne kampanje za devete parlamentarne izbore na Kosovu od proglašenja nezavisnosti doživljava svoju kulminaciju.

Međunarodni institut IFIMES je već objavio predizbornu analizu sa naslovom „Parlamentarni izbori na Kosovu 2025: Potreban novi pristup za Kosovo“, link:
https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/parlamentarni-izbori-na-kosovu-2025-potreban-novi-pristup-za-kosovo/5439

(20.01.2025).


Na parlamentarnim izborima učestvuje 28 političkih subjekata, od toga 19 političkih partija, pet koalicija, dvije građanske inicijative i jedan nezavisni kandidat. Šest je političkih subjekata iz srpske zajednice.

Broj poslaničkih mjesta u Skupštini Kosova je 120, od kojih je 20 poslaničkih mjesta zagarantirano za pripadnike manjinskih zajednica. Srpskoj zajednici pripada 10 poslaničkih mandata, bošnjačkoj tri, turskoj dva, Romima (RAE zajednice) četiri i goranskoj jedno poslaničko mjesto. Izborni prag iznosi 5%.


Posljednja šansa za političko-kriminalne strukture


U izbornoj utrci profilira su se tri vodeća politička aktera: Pokret Samoopredjeljenje (Vetëvendosje - LVV) Albina Kurtija zajedno sa strankama Alternativa i Guxo, Demokratski savez Kosova (LDK) Lumira Abdixhiku i Demokratska partija Kosova (PDK) Memlija Krasniqija. Kao četvrta opcija pokušava u Skupštinu Kosova ući Alijansa za budućnost Kosova (AAK) kontraverznog Ramusha Haradinaja, koji se povezuje sa srpskom i albanskom mafijom, čiji korijeni dopiru do ruske mafije.

Analitičari smatraju, da ne iznenađuju činjenice, da su političko-kriminalne i mafijaške strukture izdvojile enormne količine novca i resurse za svrgavanje sa vlasti Albina Kurtija i Pokreta Samoopredjeljenje pri tome angažirajući i strane plaćenike, koji rade na njegovoj diskreditaciji i njegovom medijskom ubistvu. Zbog toga su predstojeći parlamentarni izbori posljednja šansa da se Kosovo obračuna sa svojim „zločincima rata“ i „zločincima mira“, koji su Kosovo zarobili, opustošili  i doveli na sam rub siromaštva u Evropi. Kurti je zaustavio propadanje Kosova, izvlači zemlju iz kandži mafije i njegova vlada je jedina koja nije bila podanička ni prema kome. Povratak političko-kriminalnih i mafijaških struktura na vlast vratilo bi Kosovo ponovno na početak i stvorilo bi novu neizvjesnost za sve građane u turbulentnom vremenu i okruženju sa prijetnjom njegovog nestanka. „Zločinci rata“ i „zločinci mira“ ne smiju i ne mogu odlučivati o budućnosti Kosova. Strani političari i plaćenici političko-kriminalnih i mafijaških struktura nemaju dovoljnu specifičnu težinu i respekt na Kosovu, jer narod Kosova ih ne prihvaća, ne osjeća svojim niti se sa njima može identificirati, pošto se pokušavaju vještački nametnuti kao posljedica financiranja sumnjivim i kriminalnim novcem. Kosovski glasači moraju samostalno odlučiti o podršci Kurtiju i o svojoj budućnosti bez ikakvih pritisaka.

 

Prihvata li opozicija podjelu Kosova?


Poznato je, da se tadašnji predsjednik Kosova Hashim Thaci (PDK) snažno zalagao za podjelu Kosova i toj njegovoj namjeri tada se jedino suprotstavio Pokret Samoopredjeljenje. Prešutno je podjelu Kosova podržavao i Demokratski savez Kosova (LDK), koji se godinama nalazi u krizi i sa smrću Ibrahima Rugove izgubio je svoj identitet i kredibilitet, a vrhunac degradacije LDK je dostigao kada je Avdullah Hoti (LDK) postao privremeni premijer Kosova.


Demokratska partija Kosova (PDK) nikada se nije odrekla političkog nasljeđa Hashima Thacija ni njegovog sudjelovanja u podjeli Kosova. I sada PDK-om još uvijek iz pozadine upravljaju političko-kriminalne strukture. PDK nikada nije postala politička partija u pravom značenju te riječi. Projekt podjele Kosova je u neposrednoj vezi sa Bosnom i Hercegovinom što će upaliti dodatne alarme u toj državi.

LDK de nikada nije uspio reformirati i prilagoditi novonastalim okolnostima, jer je navikao na djelovanje u ilegali, a ne javno i transparentno, a od smrti Rugove nikada nije imao sreće da izabere pravog lidera.

Analitičari su pojedine čelnike opozicije opisali kao pojedince čiji su identitet moć i bogatstvo, a ne politički program i ideali za bolje Kosovo. Upravo Kurtijev program socijalne pravde i jednakosti je u trn u oku tim strukturama. Njegov reformistički stav doveo ga u sve opasniju poziciju. Ukoliko se tome doda opasna frakcija unutar pravosudnog sistema, koja u koordinaciji sa stranim akterima, konstanto priprema i lansira izmišljene skandale i afere protiv Kurtija i njegovih najbližih saradnika, zbog toga ne iznenađuje turbulentna izborna kampanja. Ne radi se o običnoj političkoj konfrontaciji, nego dobro osmišljenoj i koncipiranoj kampanji u centrima kriminalne i pravosudne moći sa ciljem da potkopa povjerenje javnosti i oslabi Kurti i Pokret Samoopredjeljenje. Zbog toga je važno da se nastave temeljite aktivnosti na demontiranju političko-kriminalnih struktura na Kosovu, koje su još uvijek snažne što vidljivo kroz njihove napore i pokušaje svrgavanja premijera Kurtija.


Bivši kosovski premijer i predsjednik Hashim Thaci (PDK) održavao je tijesne veze sa Beogradom, koje ni danas nisu prekinute. Kasnije je te veze razvijao i snažio svojim kanalima Ramush Haradinaj.  

Veliki povratak „Srpske liste“

 

Manjine moraju birati i predstavljati njihovi autentični predstavnici. Posebnu pažnju izazivaju izbori u okviru srpske zajednice, koja bira svojih 10 poslanika.

Očekuje se da Srpska lista, koja je najveća stranka Srba na Kosovu uz podršku zvaničnog Beograda osvoji svih deset mandata za Skupštinu Kosova. Nakon parlamentarnih dolaze lokalni izbori, koji su važni za Srbe posebno na sjeveru Kosova, jer bi se na taj način mogli vratiti u institucije lokalne samouprave u kojima imaju dominantnu većinu.

U Prištini  postoji strah od formiranja Zajednice srpskih opština (ZSO). Međutim, snažan pritisak međunarodne zajednice dovest će o implementacije ZSO. Još uvijek nije poznato kako će izgledati Zajednica opština sa srpskom većinom. ZSO je postala preosjetljivo pitanje za srpsku i albansku stranu. Proces formiranja ZSO nije moguć bez sprovođenja lokalnih izbora na sjeveru Kosova.

 

Povratak stanovništva iz dijaspore


Kosovo predstavlja svojevrstan fenomen kada je u pitanju povratak mladih obrazovanih ljudi iz dijaspore. To je važan moment za ekonomski i sveopšti društveni razvoj i napredak Kosova. Iako na Zapadnom Balkanu bilježimo trend masovnog iseljavanja stanovništva, ipak neočekivano vizna liberalizacija za Kosovo zaustavila je val masovnog iseljavanja čemu je doprinijela ne samo politika vlade nego i sve teža ekonomska situacija u zemljama zapadne Evrope, posebno Austriji i Njemačkoj.

 

 

Veze mafije i pojedinih medija


Upravo zbog političko-kriminalnih i mafijaških struktura koje su duboko ukorijenjene na Kosovu nakon izbora biće potrebno sprovesti temeljit proces da se istraže veze mafije i pojedinih medija, posebno način njihovog financiranja. Istragu će biti potrebno proširiti i na strane zvaničnike, koji su u funkciji tih struktura te porijeklo i način njihovog financiranja.

Zanimljivo je da PDK želi povećati ruski utjecaj na Kosovu kao svojevrsnu osvetu SAD-u zbog odlaska Hashima Thacija na suđenje pred Specijaliziranim vijećem (KSC-SPO) u Haag, zašto okrivljuju SAD. Još od prije postoje pojedini opozicioni kosovski lideri, koji tradicionalno gaje odlične odnose sa Moskvom.

Takozvani „nezavisni“ mediji na Kosovu ne predstavljaju oličenje profesionalizma ili visokih standarda nego jednostavno predstavljaju ispostave političko-kriminalnih struktura čime potkopavaju svoj vlastiti kredibilitet. Mora postojati konstruktivna kritika odnosno nuđenje održivih alternativnih rješenja, dok se opozicija i njihovi podanički mediji ponašaju na način kojim devalviraju sami sebe. Umjesto da podignu nivo javnog diskursa, njihova taktika senzacionalizma, iskrivljavanja činjenica i neprofesionalnog izvještavanja razvodnila je fokus na legitimne nedostatke vlasti. Takvo ponašanje je direktno uticalo na sposobnost javnosti da ozbiljno shvati primjedbe i pritužbe, efektivno štiteći vlast od odgovornosti. Zamutivši vodu javnog diskursa, ovi akteri su, paradoksalno, omogućili Kurtijevoj vladi nenamjerno odlaganje od svakog smislenog preispitivanja.
Opozicija se mora suočiti sa vlastitom historijskom hipotekom i greškama. Da bi krenula naprijed, mora se distancirati od svoje kriminalne prošlosti, odbaciti sve veze s organiziranim kriminalom i korupcijom i posvetiti se procesu političke, etičke i društvene obnove Kosova. Ovo nije samo stvar percepcije, već i neophodnost za obnovu kredibiliteta. Opozicija mora pokazati da ima program, viziju, integritet i sposobnost da pruži održivu alternativu sadašnjoj administraciji na Kosovu.

Kosovska opozicija je postala sama sebi najveći neprijatelj. Povjerenje se stiče vizijom o budućnosti, reformama i realizacijom velikih ideja, borbom protiv kriminala i korupcije, a ne dosluhom sa ukaljanim novinarima i kriminalnim nasljeđem.

Kosovo ne može sebi priuštiti stagnaciju, regresivno ili rigidno političko okruženje. Kredibilna opozicija je ključna za svaku uspješnu demokratiju, osiguravajući da se vlada izazove i smatra odgovornom i da služi narodu Kosova. Neuspjeh opozicije da odgovori na sve ove izazove čini medvjeđu uslugu ne samo njihovim političkim izgledima već i građanima Kosova, koji zaslužuju daleko viši standard upravljanja i javnog diskursa.


Ukoliko želi da u budućnosti ima važnu ulogu u zemlji, kosovska opozicija mora jednom zauvijek napustiti svoje uvriježene metode, odbaciti svoje saveze sa diskreditiranim medijskim akterima i fokusirati se na istinske reforme. Ovo je jedini način da se ponovo izgradi povjerenje među ljudima i podigne kvaliteta politike i političke kulture na Kosovu. Sve ostalo će produžiti trenutni ciklus disfunkcije, ostavljajući zemlju lišenu čvrstih demokratskih standarda i praksi koje su joj tako očajnički potrebne.


Odgovornost je nemoguća kada su oruđe opozicije laž, skandali i afere, dok budućnost Kosova zahtjeva potpuni integritet i posvećenost reformama.


Ipak, sam obim dezinformacija i sveprisutna degradacija kvaliteta medija na Kosovu, povremeno su čak i iskusne promatrače ostavili zbunjenim u pogledu istine. Ova kakofonija dezinformacija i niskih standarda nije samo briga i odgovornost novinarske zajednice, radi se o demokratskoj podkapacitiranosti društva. Funkcionalna demokratija se oslanja na informiranje i dijalog sa građanima, odgovornu i kredibilnu opoziciju, koja bi držala vlast pod nadzorom. Kada i opozicija i mediji ne ispunjavaju svoje društvene uloge, trpi cijeli politički sistem i društvo u cjelini. Demokratija na Kosovu treba novu političku kulturu.

Kada mediji i opozicija zamagljuju istinu, oni štite vlast, nagrizajući demokratiju na Kosovu, dok obnova zahtjeva neminovan raskid sa korumpiranom prošlošću.



Stvaranje ambijenta za likvidaciju Kurtija?


Zavjera o atentatu na Albina Kurtija otkrivena je 2021.godine, jer je odbio da igra po starim pravilima na Kosovu, koje je postavila političko-kriminalna i mafijaška vrhuška potpomognuta tajkunskom oligarhijom, koja Kosovo drži u svojim kandžama.

 

Provokacije i napad u Drenici/Drenas na Albina Kurtija tokom izborne kampanje krajem januara 2025.godine ponovno je otvorilo pitanje ugroženosti života premijera Kosova Albina Kurtija. Nije nimalo slučajna oštra i prljava retorika, konvergencija kriminalnih elemenata te političkih i medijskih operativaca, koji stvaraju ambijent za likvidaciju Kurtija. Situacija je takva da nije samo pitanje da li će Kurti politički preživjeti, već da li će uopšte fizički preživjeti.

Ako njegovi i neprijatelji Kosova uspiju, neće pasti samo jedan čovjek, već budućnost zemlje koja se usudila da se oslobodi svoje prošlosti iz kandži mafije. Kosovo ne bi samo izgubilo premijera, izgubilo bi budućnost za koju se on borio.

Predstojeći parlamentarni izbori predstavljaju posljednji trzaj i nadu političko mafijaških struktura i tajkunske oligarhije u obračunu sa Kurtijem i povratku na vlast.

Ako historija ima ikakvu lekciju koju može naučiti, to je da se politički lider koji osporava i ugrožava interese oligarha, kriminalca, političkih mafija i stranih sila nikada ne doživljava izborni poraz, on ugrožava sebe i postaje njihova meta. Ko želi svom narodu osigurati budućnost suočava se sa surovom realnošću da sam bude eliminiran. To je sudbina Albina Kurtija.

Ljubljana/Washington/Bruxelles/Priština, 5.februar 2025  


 


As Kosovo prepares for its ninth parliamentary elections since independence, the campaign is heading toward its culmination.

The International Institute IFIMES has previously published a pre-election analysis titled “Parliamentary elections in Kosovo 2025: A new approach needed for Kosovo”, available at:
https://www.ifimes.org/en/researches/parliamentary-elections-in-kosovo-2025-a-new-approach-needed-for-kosovo/5443?   (24 January 2025).

A total of 28 political entities are participating in the parliamentary elections, including 19 political parties, five coalitions, two citizens' initiatives, and one independent candidate. Among them, six represent the Serbian community.

The Kosovo Assembly has 120 parliamentary seats, with 20 reserved for minority communities.  Of these, 10 are allocated to the Serbian community, three to the Bosniak community, two to the Turkish community, four to the Roma (RAE communities), and one to the Gorani community. The electoral threshold is set at 5%.

The last chance for political-criminal structures

Three main political actors have emerged as the front-runners: Albin Kurtis Movement for Self-Determination (Vetëvendosje – LVV), backed by the Alternative and Guxo parties; the Democratic League of Kosovo (LDK) led by Lumir Abdixhiku; and the Democratic Party of Kosovo (PDK) under Memli Krasniqi. A fourth contender, the Alliance for the Future of Kosovo (AAK), is attempting to secure a place in the Kosovo Assembly under the leadership of the controversial Ramush Haradinaj, who has been linked to both Serbian and Albanian organised crime, with connections extending to Russian criminal networks.

Analysts argue that it comes as no surprise that political-criminal and mafia structures have poured vast amounts of money and resources into toppling Albin Kurti and the Movement for Self-Determination, even hiring foreign mercenaries to discredit him and orchestrate his media assassination. This makes the upcoming parliamentary elections a last chance for Kosovo to confront its “war criminals” and “peace criminals” — those who have captured the country, plundered it, and reduced it to the brink of becoming the poorest nation in Europe. Kurti has halted Kosovo’s decline, is steering the country out of the grip of organised crime, and leads the only government that has not bowed to external influences. The return of political-criminal and mafia structures to power would set Kosovo back to square one, creating new uncertainty for citizens in an already turbulent period and environment, with the added threat to its very existence. “War criminals” and “peace criminals” must not and cannot decide Kosovo’s future. Foreign politicians and operatives backed by political-criminal and mafia networks hold little sway or legitimacy in Kosovo, as they are neither accepted nor recognised by the people, who do not identify with them. Their influence is being artificially imposed through funding from dubious and criminal sources. Kosovo’s voters must independently decide on their support for Kurti and their future, free from any pressure.

Does the opposition support the partition of Kosovo?

It is well known that former Kosovo President Hashim Thaçi (PDK) was a strong advocate of Kosovo’s partition, and at the time, the only political force to oppose his plan was the Movement for Self-Determination. The Democratic League of Kosovo (LDK) tacitly supported the partition, having been in crisis for years and having lost its identity and credibility following the death of Ibrahim Rugova. LDK’s decline culminated when Avdullah Hoti (LDK) became Kosovo’s interim prime minister.

The Democratic Party of Kosovo (PDK) has never renounced Hashim Thaçi’s political legacy or his role in the partition of Kosovo. To this day, the party remains under the influence of political-criminal structures that pull the strings from behind the scenes. PDK has never truly evolved into a genuine political party in the full sense of the word. The plan to partition Kosovo is directly linked to Bosnia and Herzegovina, raising further alarm in that country.

The LDK has failed to reform or adapt to changing circumstances, having long been accustomed to operating in secrecy rather than engaging publicly and transparently. Since Rugova’s death, it has struggled to elect the right leader.


Analysts describe certain opposition leaders as figures whose identity is shaped more by power and wealth than by political programmes or a vision for a better Kosovo. Kurti’s agenda of social justice and equality directly challenges these structures, with his reformist stance placing him in an increasingly precarious position. Adding to this is a rogue faction within the judiciary, working in coordination with foreign actors to systematically craft and spread fabricated scandals and allegations against Kurti and his closest allies. This explains the highly charged nature of the election campaign. What is unfolding is not a routine political confrontation but a carefully orchestrated campaign, devised within centres of criminal and judicial power, aimed at eroding public trust and weakening both Kurti and the Movement for Self-Determination. This is why it is crucial to continue dismantling Kosovo’s entrenched political-criminal structures, which remain a formidable force, as evidenced by their persistent efforts to unseat Prime Minister Kurti.

Former Kosovo Prime Minister and President Hashim Thaçi (PDK) maintained close ties with Belgrade, which have remained unbroken to this day. Later, Ramush Haradinaj expanded and reinforced these connections through his own channels.

The great comeback of the 'Serbian List'


Minority communities must be represented by their legitimate, self-elected representatives. Particular attention is being given to the elections within the Serbian community, which holds 10 seats in parliament.

The Serbian List, the largest party representing Kosovo Serbs, is expected to secure all ten seats in the Kosovo Assembly with the backing of official Belgrade. Following the parliamentary elections, local elections will take place—an especially significant event for Serbs, particularly in northern Kosovo, as it could enable their return to local self-government institutions, where they hold a dominant majority.


Pristina remains wary of the formation of the Association of Serbian Municipalities (ASM). However, strong international pressure is expected to drive its implementation forward. The exact structure of the Association of Serb-Majority Municipalities remains unclear. The ASM has become a highly sensitive issue for both Serbian and Albanian political actors. Without local elections in northern Kosovo, its establishment cannot move forward.

Return of the diaspora

Kosovo represents a unique phenomenon when it comes to the return of young, educated individuals from the diaspora. This is a crucial factor in Kosovo’s economic and overall social development. While mass emigration remains a dominant trend across the Western Balkans, the unexpected visa liberalisation for Kosovo has halted the outflow of people. This is driven not only by government policies but also by the increasingly difficult economic situation in Western European countries, particularly Austria and Germany.

Ties between the mafia and certain media outlets


Given the deep-rooted presence of political-criminal and mafia structures in Kosovo, a comprehensive post-election effort will be necessary to investigate their connections to certain media outlets, particularly their sources of funding. The inquiry should also extend to foreign officials who operate in service of these structures, scrutinising both the origins and channels of their financial support.

Interestingly, the PDK is seeking to expand Russian influence in Kosovo as a form of retaliation against the United States for Hashim Thaçi’s trial before the Specialist Chambers (KSC-SPO) in The Hague, for which they blame the US. Moreover, some opposition leaders in Kosovo have long maintained strong ties with Moscow.

Kosovo’s so-called "independent" media are far from embodying professionalism or high journalistic standards; instead, they function as mere outposts of political-criminal structures, eroding their own credibility in the process. There must be constructive criticism, offering viable alternative solutions, whereas the opposition and its compliant media behave in a way that devalues their standing. Rather than elevating public discourse, their reliance on sensationalism, factual distortions, and unprofessional reporting has blurred the focus on the government’s legitimate shortcomings. Such behaviour has directly affected the public’s ability to take their criticism and objections seriously, effectively shielding the government from accountability. By muddying the waters of public discourse, these actors have, paradoxically, provided Kurti’s government an unintended reprieve from meaningful scrutiny.

The opposition must confront its own historical burden and past mistakes. To move forward, it must break away from its criminal past, sever all ties with organised crime and corruption, and fully commit to Kosovo’s political, ethical, and social renewal. This is not just a matter of perception—it is a prerequisite for restoring credibility. The opposition must demonstrate that it has a clear programme, a strong vision, integrity, and the capability to present a viable alternative to Kosovo’s current administration.

Kosovo’s opposition has become its own worst enemy. Trust is built through a clear vision for the future, reforms, and the implementation of bold ideas, alongside a genuine fight against crime and corruption—not through backroom dealings with discredited journalists and a legacy of criminal entanglements.

Kosovo cannot afford stagnation or a regressive and rigid political environment. A credible opposition is essential to any thriving democracy, ensuring that the government is challenged, held accountable, and truly serves the people of Kosovo. The opposition’s failure to meet these challenges is not only a disservice to its own political prospects but also to the citizens of Kosovo, who deserve far higher standards of governance and public discourse.

If the Kosovo opposition hopes to remain a key political force in the future, it must permanently abandon its entrenched methods, break ties with discredited media figures, and shift its focus to meaningful reforms. Only in this way can it restore public trust and raise the quality of policies and political culture in Kosovo. Any other course of action will only perpetuate the current cycle of dysfunction, leaving the country deprived of the strong democratic standards and practices it so desperately needs.

Accountability cannot exist when the opposition’s main instruments are lies, scandals, and manufactured controversies, while Kosovo’s future hinges on integrity and a steadfast commitment to reforms.

However, the sheer volume of disinformation and the widespread decline in media quality in Kosovo have, at times, left even seasoned observers unsure of what is true. This cacophony of misinformation and low journalistic standards is not just a concern for the media community—it reflects a broader democratic deficiency in society. A well-functioning democracy depends on access to information, civic dialogue, and a responsible, credible opposition that holds the government accountable. When both the opposition and the media fail in their societal roles, the entire political system and society as a whole suffer the consequences. Kosovo’s democracy needs a new political culture.

When the media and the opposition obfuscate the truth, they inadvertently shield those in power, further corroding Kosovo’s democracy. Genuine renewal requires an unavoidable break from a corrupt past.

Creating an atmosphere for Kurti’s elimination?

A plot to assassinate Albin Kurti was uncovered in 2021 after he refused to play by the old rules in Kosovo which were set by the political-criminal and mafia elite backed by a tycoon oligarchy that holds the country in its clutches.

The provocation and attack on Kurti in Drenica/Drenas during the election campaign in late January 2025 have reignited concerns over the security of Kosovo’s Prime Minister. The harsh and dirty rhetoric, the convergence of criminal elements with political and media operatives—none of this is coincidental. Together, they are creating an atmosphere for Kurti’s elimination. The stakes are no longer just about his political survival but about whether he will survive at all.

If his adversaries and the enemies of Kosovo succeed, it will not be just one man who falls—it will be the future of a country that dared to break free from its past and the grip of the mafia. Kosovo would not only lose its prime minister; it would lose the very future he fought for.

The upcoming parliamentary elections mark the final desperate push of political-mafia structures and the tycoon oligarchy in their attempt to remove Kurti and reclaim power.

If history teaches us anything, it is that a political leader who disrupts and threatens the interests of oligarchs, criminals, political mafias, and foreign powers is never simply voted out—he puts himself in danger and becomes their target. Those who strive to secure a future for their nation must face the harsh reality that they themselves may be eliminated. Such is the fate of Albin Kurti.


Ljubljana/Washington/Bruxelles/Priština,

5 February 2025



Popularni postovi s ovog bloga

MALA ŠKOLA KULTURE I SUBKULTURE GOVORA

JAVNO PRIZNAJEM - JA SAM JEDAN OD ODGOVORNIH ZA RASPAD JUGOSLAVIJE

BOSANSTVO JE BUDUĆNOST BOSNE

FEDERALNA ELEKTRO DEMOKRATIJA JEDNAKO VEĆI RAČUNI ZA ELEKTRIČNU ENERGIJU