U
čast doživotnog predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita,
postojala je praksa da se bar jedan grad u jugoslovenskim republikama naziva
njegovim imenom.
Tako imamo Titov Veles, Titovo Užice, Titovu
Korenicu, Titovo Velenje i naravno glavni grad Crne Gore Titograd. Na ovaj
način je pokazano jedinstvo i poštovanje naroda Jugoslavije prema jednoj
osobi.
(Primjedba AK:
autor ovog priloga se nije mogao sjetiti koji grad u Bosni i Hercegovini je
nosio Titovo ime – to je bio Titov Drvar, grad u kome je Tito spašen u Drugom
svjetskom ratu prilikom njemačkog desanta na taj grad s ciljem da se Tiro zarobi – 25. maja
1944).
Tačno 45 godina nakon smrti Josipa Broza Tita prvi put se u svijetu
pojavljuje političar iza kojeg stoje neke manjinske ili većinske grupe u svim
zemljama bivše Jugoslavije. Ta osoba je naravno novoizabrani ili reizabrani
predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump koji
je nedavno započeo svoj drugi mandat. S obzirom na činjenicu da je Trump
najnekonvencionalniji predsjednik u novijoj američkoj historiji, ova naša
tvrdnja zvuči pomalo nerealno te ćemo to morati potvrditi sa nekoliko
odabranih primjera iz svih bivših jugoslovenskih republika i njihovih
najbližih susjeda.
Geografski ćemo krenuti od Bugarske, gdje je i dalje najmoćnija politička
figura bivši premijer Bojko Borisov, a sadašnji lider stranke GERB,
koji je već objavio sliku sa Donaldom Trumpom i u konkretnom postu rekao da
podržava takvu politiku i bolja vremena u budućnosti. Slične stavove
vjerovatno ima i sadašnji predsjednik Bugarske Rumen Radev,
koji je već ozloglašen zbog svojih brojnih nesuglasica sa mnogim zapadnim
zemljama i naravno sa starom američkom administracijom.
Makedonski premijer Hristijan Mickoski lično je otišao u Washington
na inauguraciju Donalda Trumpa i tamo je učinio sve što je bilo u njegovoj
moći da se sastane sa što više visokorangiranih političara u Republikanskoj
stranci ili u Trumpovom kabinetu i najužem krugu. U Srbiji je Aleksandar
Vučić stari pristalica stare-nove političke opcije u
Washingtonu i to godinama uopšte ne skriva.
Sa Trumpom ga povezuju i specifični poslovni interesi preko ljudi iz njegovog
najužeg okruženja, koji se trenutno spremaju da investiraju u veliki
stambeno-poslovni kompleks u centru Beograda. Drugi pokazatelj da Srbija, kao
i Makedonija, planiraju potpunu orijentaciju na Ameriku na račun EU i
činjenica da su sankcije srpskoj naftnoj industriji NIS koje je nedavno uvela
Amerika umalo popraćene aplauzom u Beogradu. To je Vučiću dalo dugo očekivanu
šansu da se spasi ogromnog ruskog kapitala u naftnom gigantu, koji će sada
pokušati da ga otkupi po dumping cijenama. Bez obzira što ekonomska
matematika pokazuje da će to biti gubitak za Srbiju i srpsku privredu, Vučić
i oni oko njega uvjereni su da će prijateljstvo koje mogu da steknu sa SAD na
duži rok nadoknaditi i njihove lične gubitke i gubitke zemlje. Da li su u
pravu ili ne, vrijeme će pokazati.
U Rumuniji je na nedavnim parlamentarnim izborima koji su održani i poništeni
pobijedila opcija koja je bila totalni outsider i koju niko nije shvatio ozbiljno na
početku izborne kampanje. Ali promjene koje se događaju posvuda u svijetu i
koje su krunisane drugim Trumpovim mandatom omogućile su svim političkim
opcijama koje imaju alternativne politike da procvjetaju ili barem dođu u
odličnu poziciju da vladaju najmanje sljedeće četiri godine.
Slično kao u Rumuniji i Hrvatskoj, sadašnji predsjednik Zoran
Milanović (koji je poražen na parlamentarnim izborima prije
samo nekoliko mjeseci) uspio je napraviti potpuni preokret i doslovno
deklasirati protukandidata vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). I
pored njegovih slobodoumnih stavova i nediplomatskog rječnika, i pored
brojnih napada da je Milanović zapravo proruski orijentiran, niko to nije
uspio da dokaže. Ali sada mu se pruža velika šansa da se vrati u američki
mlin, a da se ne odrekne svojih dominantnih i odavno poznatih političkih
stavova.
Ne moramo ni komentirati Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, jer su te dvije
zemlje, odnosno moćne prosrpske grupe u obje, trumpisti još od vremena kada
Trump nije ni postojao na političkoj sceni. Tako su slavili nakon
objavljivanja izbornih rezultata kao da su oslobodili Republiku Srpsku Krajinu
i ne čudi činjenica da u ove dvije zemlje ima toliko Trumpista.
Ali svakako je neočekivano da čak i na Kosovu i u Albaniji postoje ozbiljne
strukture vlasti i opozicioni političari koji se identificiraju sa već
poznatim pravcem političkog djelovanja Donalda Trumpa i njegovog kabineta.
Da slika bude potpuna, tu je i Slovenija kao država koja se nikada nije
suzdržavala od izražavanja svojih političkih stavova, iako su njeni politički
krugovi povremeno morali da se suprotstave vjetru poput Janeza
Janše na početku ruske vojne intervencije u Ukrajini. Sada se
čini da i pozicija i opozicija dobivaju priliku da izraze svoje prave stavove
bez pritisaka Washingtona.
Biti sankcioniran ili naprosto pohvaljen. Naravno, svi koji prate politiku
dugi niz godina znaju da ovo opšte blagostanje duha neće dugo potrajati, jer
kome god je Trump pomogao ili iza koga god je stao na Balkanu, druga strana
će biti oštećene. Bez obzira da li se radi o odnosima između Kosova i Srbije,
između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Bugarske i Makedonije ili bilo koje od
ovih zemalja među sobom. Ali ipak, Trumpu treba priznati da je bar u kratkom
historijskom segmentu uspio nešto da uradi što nikome nije uspjelo već pola
vijeka, a to je da stekne pristalice u apsolutno svim balkanskim zemljama.
Dakle, naslov ove analize apsolutno opravdava njeno postojanje.
Teret vremena u kojem živimo stvorio je Trumpa
Donald
Trump je na američkoj javnoj sceni prisutan već pet decenija i apsolutno je
uvijek imao političke ambicije. Problem je bio u tome što ga niko od glavnih
političkih igrača nije shvaćao ozbiljno, a to je važilo i za široke narodne
mase. I odjednom prije sedam ili osam godina, kada je njegov biznis
vjerovatno bio na najnižoj tački i kada je on sam već bio sazrio, njegova
popularnost je eksplodirala. Konkretno, republikansko vodstvo i sami ljudi
pozivaju Trumpa da preuzme vodstvo zemlje i svijeta.
Njegovi neprijatelji to povezuju sa moralnom erozijom koja nam se dešava, što
je donekle i tačno, njegove pristalice su odlučne da je svijetu konačno
potreban odlučan vođa koji će sve vještački nametnute probleme pomjeriti
mačem, što je također tačno, ali ono što je najverovatnije tačno jeste da su
problemi svih i posvuda toliko opterećujući da ne tražimo nekonvencionalna
rješenja pod određenim uslovima. Ne treba zaboraviti da je historijski, nakon
najveće moralne i državne krize u antici, nakon razvrata careva poput Nerona
i Kaligule, nastao srednji vijek, koji je sam narod tražio, a iz kojeg nije
mogao izvući narednih deset mračnih stoljeća.
U svakom slučaju, barem u principu, za Balkan je dobro da konačno postoji
autoritet kojeg će se ne samo svi plašiti, već će ga svi zajedno i
poštovati. To je vjerovatno formula kojom bi se barem neka od mnogih
otvorenih pitanja mogla riješiti.
Šta nakon četiri godine?
Na
kraju, hajde da ukratko kažemo kockarski šta se dešava kada igrate na
posljednji mogući adut i kada svu vašu imovinu stavljate na samo jedan broj.
Tada ili mnogo dobivate ili katastrofalno izgubite. Dakle, nakon četiri
godine, sigurno nas ne čeka nova renesansa ili tragedija slična mračnom
srednjem vijeku. Treća letargična varijanta zasigurno više ne postoji.
Ljubljana/Skopje 12.februar 2025
Preuzeto od:
IFIMES, Ljubljana
|
|
In honor of the
lifelong president of the SFR Yugoslavia, Josip Broz Tito,
there was a practice of naming at least one of the cities in the republics
after him.
So we had Tito's Veles, Tito's Užice, Tito's Korenica, Tito's Velenje and of
course the capital of Montenegro, Titograd. In this way, the unity and
respect of the people of Yugoslavia for a single person were demonstrated.
(AK's
remark: the author of this contribution could not remember which town in
Bosnia and Herzegovina bore Tito's name - it was Tito's Drvar, the town where
Tito was saved during the Second World War during the German landing on that
town - May 25, 1944.)
Exactly 45 years after the death of Josip Broz Tito for the first time a
politician appears in the world behind whom stand some minority or majority
groups in all the countries of the former Yugoslavia. That person is of
course the newly elected or re-elected president of the United States of
America, Donald
Trump who only recently began his second term.
Given the fact that Trump is the most unconventional president in recent
American history, this claim of ours sounds a bit unrealistic and therefore
we will have to confirm it with a few selected examples from all the former
Yugoslav republics and their closest neighbors.
Geographically, we will start from Bulgaria, where the most powerful
political figure is still Former Prime Minister Boyko
Borisov and current leader of the GERB party has already
posted a picture with Donald Trump and in the specific post said that we
support such policies and better moments in the future. The current President
of Bulgaria, Rumen Radev, who is already notorious, probably
has similar views. due to his numerous disagreements with many Western
countries and of course the old American administration.
Macedonian Prime Minister Hristijan Mickoski personally went to
Washington for Donald Trump's inauguration and there did everything in his
power to meet with as many high-ranking politicians in the Republican Party
or in Trump's cabinet and inner circle as possible.
In Serbia, Aleksandar Vučić is an old supporter of the
old-new political option in Washington and has not hidden it at all for
years.
He is also connected to Trump by specific business interests through people
from his closest circle who are currently preparing to invest in a large
residential and business complex in the epicenter of Belgrade. Second
indicator that Serbia, like Macedonia, is planning a complete orientation
towards America at the expense of the European Union and the fact that the
sanctions on the Serbian oil industry NIS recently imposed by America were
almost met with applause in Belgrade. This gave Vučić the long-awaited chance
to save himself from the huge Russian capital in the oil giant which will now
try to buy it out at dumping prices. Regardless of the fact that economic
mathematics shows that this will be a loss for Serbia and the Serbian
economy, Vucic and those around him are convinced that the friendship they
can gain with the US in the long run will compensate for both their personal
losses and those of the country. Are they in right or not, time will tell.
In Romania, in the recent parliamentary elections that were held and
annulled, an option that was a total outsider and that no one took seriously at the
beginning of the election campaign won. But the changes that are happening
everywhere in the world and which are crowned with the second Trump's term
has allowed all political options that have alternative policies to flourish
or at least come into an excellent position to govern for at least the next
four years.
Similar to Romania and Croatia, the current president Zoran
Milanović (who was defeated in the parliamentary elections
just a few months ago) elections) managed to make a total turnaround and
literally outclass the opposing candidate of the ruling Croatian Democratic
Union (HDZ). Despite his free-spirited views and undiplomatic vocabulary, and
despite the numerous attacks that Milanović is actually a pro-Russian man, no
one has been able to prove it. But now he is given a great chance to return
to the American mill without being renounce his dominant and long-known
political views.
We don't even have to comment on Bosnia and Herzegovina and Montenegro
because those two countries, or rather the powerful pro-Serbian groups in
both, have been Trumpists since the time when Trump didn't even exist on the
political scene. So they celebrated after the election results were
announced as if they had liberated the Republic of Serbian Krajina and the
fact that there are so many Trumpists in these two countries is not surprising.
But it is certainly unexpected that even in Kosovo and Albania there are
serious structures of government and opposition politicians who identify with
the already known direction of Donald Trump's political action is his
cabinet.
To complete the picture, there is also Slovenia as a country that has never
refrained from expressing its political views, although its political circles
at times had to pose according to the wind like Janez Janša
at the beginning of the Russian military intervention in Ukraine. Now it
seems that both, the position and the opposition, get the opportunity to
express their true views without being pressured by Washington.
Be sanctioned but on the contrary praised. Naturally, everyone who has been
following politics for many years knows that this general well-being of the
mind will not last too long because whoever Trump helps or whoever he stands
behind in the Balkans, the other parties will remain damaged. Regardless of
whether are the relations between Kosovo and Serbia, between Bosnia and
Herzegovina and Croatia, Bulgaria and Macedonia or any of these countries
among themselves. But still, it should be acknowledged to Trump that at least
in a short historical segment he managed to do something that no one else has
managed to do for half a century, and that is to gain supporters in absolutely
all Balkan countries.
Hence, the title of this analysis absolutely justifies its existence.
The burden of the times we live has
created Trump
Donald Trump has been present on the American public stage for five decades
and has absolutely always had political ambitions. The problem was that none
of the mainstream political players took him seriously, and that was true for
the broad masses of the people. And suddenly seven or eight years ago, when
his business was probably at its lowest point and when he himself was already
an adult, his popularity exploded. Specifically, the Republican leadership
and the people themselves are calling on Trump to take over the leadership of
the country and the world.
His enemies associate this with the moral erosion that is happening to us,
which may be true to some extent, his supporters are determined that the
world finally needs a decisive leader who will move all the artificially
imposed problems with a sword, which is also true, but what is most likely
true is that the problems of everyone and everywhere are so burdensome that
we are looking for unconventional solutions in places and people that under
normal conditions we would certainly not turn to. We should not forget that
historically, after the greatest moral and state crisis in antiquity, after
the debauchery of emperors like Nero and Caligula, the Middle Ages were born,
which the people themselves asked for, and from which they could not emerge
for ten dark centuries.
In any case, at least in principle, it is good for the Balkans to finally
have an authority that not only everyone will fear, but also will respect
together. That is probably the formula with which at least some of the many
open questions could be resolved.
What after four years?
Finally,
let us briefly say in gambling terms what happens when you play the last
possible trump card and when all the means are placed on just one single
number. Then you either win a lot or lose catastrophically. So after four
years, we are certainly not waiting for either a new Renaissance or a tragedy
similar to the Dark Ages. A third lethargic variant certainly no longer
exists.
Ljubljana/Skopje 12 February 2025
Taken from:
IFIMES, Ljubljana
|