Aleksandar Knežević
Običava se da se namjena prostora bazira na analizi postojećih prirodnih uslova. Prema vanjskoj temperaturi projektuju se zgrade i sistemi grijanja (i hlađenja). A kako će novoizgrađene zgrade i odgovarajući sistemi grijanja (i hlađenja) i drugi dodatni elementi u prostoru djelovati na promjenu prirodnih uslova područja, nismo sigurni da se redovno analizira.
Kako to da ljeti, kada je još vruće, pada gràd (tuča) – zaleđena voda? Kako to da se atmosferski zrak ohladi kada je jako vruće? Stvar je u slijedećem: sunčevi zraci prolaze kroz atmosferu (koja nema boju). Dolaze do tla i griju ga (jer tlo ima boju). A zatim tlo grije prizemne slojeve atmosfrere. Topao zrak postaje lakši i podiže se. Smanjuje se pritisak, a time i temperatura, čak i ispod nule. I u atmosferi dolazi do smrzavanja vode - nastaje led.
Kada se prostor urbanizira, tj, nabije zgradama, one postaju absorber toplotne energije. Istina svjetlije zgrade nešto sporije se zagrijavaju. Tamni krovovi se i za tridesetak stepeni više zagriju od svjetlih (bijelih) krovova. Površine omotača zgrada se također griju, te i ta toplota doprinosi povećanje temperature okline, čime se pojačava usponsko strujanje zraka, te pojačava hlađenje zraka i time povećava vjerovatnoća nastanka oluje i gràda (tuče).
Ovaj efekat se može kompenzirati zelenim površnama u gradovima. Drveće upija sunčevu energiju za svoje životne procese. I krovovi sa biljnim pokrivačem. Tako gdje urbanisti (pod pririskom vlasti koje su pod nekim drugim pritiskom) smanjuju zelene površine i postavljaju (sve više i više) zgrade projektuju i oluje i povećavaju vjerovatnoću pojave gràda. Treba znati da je površina svih fasada u gradovima višestruko veča od površine tla. To značajno povećava spoljnu temperaturu zraka ljeti, donekle i zimi.
Nadalje, uređaji za hlađenje unutrašnjeg prostora (klimatizeri) emituju u okolni prostor tačno onoliko toplote koliko je električne energije potrošeno za hlađenje. Termoelektrane, pri tom, da bi se isporučila potrebna količina električne energije za hlađenje, emituju u atmosferu još dva puta više toplote. Pri tome još emituju ugljedioksid, te i po tom osnovu utiču na povećaje globalne temperature zraka.
Pitanje je i boje tla. Ljeti se traži da je asfalt što svjetliji da odbija sunčeve zrake. Zimi se traži da je tlo što tamnije kako bi se . kada se ukloni snijeg - storilo usponsko strujanja i podizao zagađen zrak. U gradovima gdje postoji problem i ljetnog pregrijavanja i zimskog smoga, vlasti treba da odluče o boji (tamnoći) asfalta.
A i kada urbanisti, a drugi ne bi mijenjali sadržaj prostora, klimatski uslovi područja bi se mijenjali i to pod uticajem globalnih emisija stakleničkih gasova. I na to urbanisti trebalo da imaju odgovor.
Dakle, urbansti treba da računaju na: (i) zatečene prirodne uslove, (ii) na očekivane promjene klime zahvaljujući globalnim uticajima, te (iii) promjene karakterstika područja izazvane njihovim planiranim zahvatima. Pri tome još zbir svih tih uticaja nije konstantan, mijenja se iz godine u godinu. Dakle, zadatak prostornih planera i urbanista nije samo izgrađeni sadržaj prostora, nego treba uzeti u obzir još i naznačena elementa okoline – zatečene, izazvane i globalne. I sve to ugraditi u svoje planove. Zahrjeve, potrebe i prirodne uslove usaglasiti.
.jpg)
