IME NARODA BOSNE U NAČERTANIJU ILIJE GARAŠANINA I DANAS (3/3) The name of the Bosnian peoples in Ilija Garašanin's drawings and today (3/3)
(Enver Halilović)
10. U glasovitom i vrlo suptilnom esejističkom političkom dokumentu Načertanije Ilije Garašanina, u politološkom smislu, ocu svih kasnije istaknutih državnika i intelektualaca velikosrba, uključujući i ove današnje, govori o Bošnjacima kao jedinstvenom narodu triju vjeroispovijesti, muhamedanske, istočnohrišćanske i katoličkokršćanske.
Garašanin ne govori o Srbima u Bosni, ne govori o Hrvatima u Bosni, ne govori o Muslimanima (Bošnjacima muslimanima) u Bosni, već govori, samo i isključivo, o Bošnjacima triju vjera.
Garašanin ne govori o Bošnjacima kao narodu u današnjem smislu značenja imena Bošnjak, ne govori o Bošnjacima samo kao muslimanima, u današnjem kolokvijalnom smislu značenja tog pojma, već govori o Bošnjacima kao jedinstvenom narodu triju monoteističkih vjeroispovijesti.
Za Iliju Garašanina u Bosni ne žive, u Bosni nema Srba, Hrvata i Bošnjaka, već samo Bošnjaka islamske, Bošnjaka pravoslavne i Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti.
11. Kada se komparira Garašaninovo značenje imena Bošnjak sa njegovim sadašnjim značenjem dolazi se do nepobitne činjenice da je današnje ime Bošnjak redukcionističko, pojam užeg obima i sadržaja, od obima i sadržaja srednjovjekovnog imena Bošnjak, od imena Bošnjak u Garašaninovom značenju, da obuhvata samo jedan dio jedinstvene jednonarodne zajednice Bošnjaka.
12. Neki intelektualci u Bosni, “veliki Bosanci”, koji se zdušno zalažu za zamjenu današnjeg imena Bošnjak imenom Bosanac, netačno navode, s ciljem političke diskvalifikacije imena Bošnjak u današnjem smislu, da je Garašanin, veliki srpski nacionalist, upotrebljavao ovo ime u njegovom današnjem značenju, što je notorna neistina, laž. Garašaninova upotreba imena Bošnjak bitno je različita od njegovog svakodnevnog političkog značenja danas. Za Iliju Garašanina Bošnjak je jedinstveno ime svih stanovnika Bosne, kao i Hercegovine. Ono sadržajno obuhvata: Bošnjake muslimane, Bošnjake pravoslavce, Bošnjake katolike.
Preimenovanjem samo Bošnjaka muslimana u Bosance u smislu naroda kao historijske i etnopolitičke grupe je historijska nepravda prema Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima i novi izvor političkih trvenja u BiH. Time se, umjesto sadašnjeg političkog trojstva: Bošnjaci, Srbi i Hrvati, formira novo političko trojstvo: Bosanci, Srbi i Hrvati. Mijenja se ime samo jednog segment političkog trojstva BiH, Bošnjaci se preimenuje u Bosance, što u političkom smislu, kvalitativno, ne mijenja ništa u odnosu na vladajuće stanje. Tako bi opet samo veoma naštetili Bošnjacima, a Bosna politički ne bi dobila ništa.
Garašaninovo ime Bošnjak je ime cijelog naroda Bosne, obuhvata narode koji se danas nazivaju Bošnjak, Srbin, Hrvat. Uporedbom njihovih značenja ustanovljava se da su imena Srbin i Hrvat u BiH uvezena i nametnuta imena Bošnjacima pravoslavcima i Bošnjacima katolicima, s jedne strane, a da je savremena upotreba imena Bošnjak historijski netačna i nepotpuna, s druge strane.
Karta Srbije u Garašinovo vrijeme
Map of Serbia in Garashin's time
13. Imena Srbin i Hrvat, kao imena dijelova jedinstvenog bosanskog naroda, Bošnjaka, nastala su srbizacijom Bošnjaka pravoslavne, odnosno hrvatizacijom Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti u Bosni. Ime Bošnjak, u današnjoj političkoj upotrebi, je reduciranog sadržaja i obima u odnosu na njegovo izvorno, pravo, značenje. Danas se njime označava jedan dio Bošnjaka, Bošnjaci “muhamedanske vjere”, što je samo treći dio Bošnjaka kao cjeline. Ostali Bošnjaci, Bošnjaci pravoslavne i Bošnjaci katoličke vjere, su se samopreimenovali, odnosno su preimenovani u Srbe i Hrvate u BiH.
Bošnjaci pravoslavci i Bošnjaci katolici nisu uspjeli da se odupru renominacijama kao Srbi i Hrvati u BiH, prije svega, zbog svojih duhovno-kulturnih, vjerskih karakteristika. U isto vrijeme kada se odvijala srbizacija Bošnjaka pravoslavaca i hrvatizacija Bošnjaka katolika u Srbe i Hrvate u BiH, od druge polovine 19-og stoljeća pa na ovamo, odvijao se i sveobuhvatan proces etničke, kulturne, političke srbizacije i hrvatizacije Bošnjaka muhamedanske, islamske vjere.
Za razliku od Bošnjaka pravoslavaca i Bošnjaka katolika koji su prihvatili srbizaciju, odnosno hrvatizaciju, Bošnjaci muslimani to nisu prihvatili, oduprli su se tome na sve načine, uz raznovrsne oblike žrtvovanja, i očuvali zajedničko historijsko ime.
Ključ otpornosti i nesavladivosti bošnjaštva Bosanskih muslimana bila je njihova vjera, islam, različita i od (srbijanskog) pravoslavlja i od (hrvatskog) katoličanstva. Za njih kao, uglavnom muslimane, je bila apsolutno neprihvatljiva srbizacija i hrvatizacija, prije svega, primarno, zbog toga što bi ona nužno bila i značila prevjeravanje, pravoslavizacija, odnosno katolizacija.
14. Kneževina Srbija, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija implementirale su Načertanije, povezivanje Srba i Bošnjaka istočnog veroispovedanja u Bosni na način da su srbizirali i preimenovali Bošnjake istočnog verozakona u Bosni u Srbe Bosne i Hercegovine.[5] Banovina Hrvatska, Hrvatska nezavisna Država, prekopirale su srpsko povezivanje s Bošnjacima istočnog vjerozakona u Bosni i na isti način izvršili su hrvatizaciju Bošnjaka katolika u Bosni i preimenovali ih u Hrvate Bosne i Hercegovine.
Današnja politička imena Srbin, Hrvat, Bošnjak u Bosni i Hercegovini nastala su političkom implementacijom Načertanija o “povezivanju” Srba, Kneževine Srbije, i Bošnjaka istočnog vjerozakona u Bosni. U isto vrijeme, od polovine 19-og do početka druge polovine 20-og stoljeća, kada je povezivanje Srba Kneževine Srbije s Bošnjacima pravoslavne vjere u Bosni rezultiralo preimenovanjem i srbizacijom Bošnjaka pravoslavaca u Bosni u Srbe u Bosni, izvršeno je, po istoj matrici, istim sredstvima, povezivanje Hrvata s Bošnjacima katolicima u Bosni, izvršeno njihovo preimenovanje u Hrvate u Bosni; u isto vrijeme, Bošnjaci muslimani u Bosni u to vrijeme tretirani su kao Srbi, Srbi muslimani, odnosno Hrvati, Hrvati muslimani, neopredijeljeni, kasnije, od 1971. godine – Muslimani. Sve se to odvijalo od druge polovine 19-og stoljeća, nakon nastanka Načertanija (1844.), preko Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, Banovine Hrvatske, Nezavisne države Hrvatske do nestanka komunističke Jugoslavije, odnosno do Prvog Bošnjačkog sabora (1993.), kada je ime Musliman zamijenjeno zajedničkim historijskim imenom naroda Bosne, i Hercegovine, imenom Bošnjak.
Jugoslovenski i bosanskohercegovački komunisti, među njima i Bošnjaci muslimani, u toku i nakon završetka Drugog svjetskog rata, na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, komunističkim ustavima BiH i socijalističke Jugoslavije, izgradili su političku doktrinu narodnog, etničkog, etnonacionalnog političkog trojstva BiH, BiH kao zemlje i države Srba, Hrvata i Muslimana.
Vraćanjem u političku orbitu historijskog imena Bošnjak, na Bošnjačkom saboru (1993.), samo jednoj kulturnoj grupi Bošnjaka (muslimanima), što drugačije nije moglo ni biti s obzirom na sastav sabornika, nije restaurirano historijsko etničko ime Bošnjak, u smislu etnički jedinstvenog, jednog, (bošnjačkog) naroda triju vjeroispovijesti. Nije reanimirano, prethodno već destruirano, historijsko etničko jedinstveno ime Bošnjak. Ono je dobilo samo novu troimenu fenomenologiju jedinstvene etnonacionalne zajednice BiH.
Dejtonisti su na sve to samo stavili internacionalni pečat, upakovali i nazvali internacionalnim mirovnim sporazumom, pretvorili u aktuelni ustav Bosne i Hercegovine.
15. Bošnjaci su sačuvali historijsko ime naroda Bosne. Prema tome, to ime nije nikakva konstrukcija Prvog bošnjačkog sabora (1993.) da bi se podijelila Bosna. To je historijski netačna i lažna postavka. Bošnjaci su na Prvom bošnjačkom saboru vratili u upotrebu historijsko ime naroda Bosne. Kroz historiju Bošnjaka, naroda Bosne, to je bilo zajedničko ime cijelog naroda Bosne sve do političkog preimenovanja Bošnjaka pravoslavaca, do uvođenja imena Srbin za Bošnjake pravoslavne vjere u Bosni, odnosno do preimenovanja Bošnjaka katolika, do uvođenja imena Hrvat za Bošnjake katolike.
Bošnjaci na Bošnjačkom saboru nisu imali legitimitet te nisu mogli sve historijske Bošnjake, Bošnjake pravoslavce i Bošnjake katolike, reimenovati, vratiti im njihova historijska imena, Bošnjaci pravoslavci, Bošnjaci katolici, umjesto Srbi i Hrvati. Učinili su ono što su mogli, sebi su vratili historijsko zajedničko ime Bošnjak.
Nije nikakva greška niti je time proizvedena negativna društvena ili politička posljedica vraćanja imena Bošnjak. Kulturno trojstvo Bošnjaka bilo je već etabilirano kao Muslimani, Srbi, Hrvati. Samo jedno od tih imena, Musliman, zamijenjeno je novim, historijskim imenom, Bošnjak. Ono što je činjenica, isto tako, jeste da je to ime na prvom Bošnjačkom saboru dobilo uže značenje od njegovog historijskog značenja. Historijsko ime naroda BiH, Bošnjaka, Srba, Hrvata je Bošnjak, muslimanske, pravoslavne, katoličke vjere. Današnji narodi Bosne, nominalno Bošnjaci, Srbi i Hrvati, su jedan, a ne tri naroda.
16. Upliv Srbije, Kneževine Srbije, na povezivanju sa Sremom, Bačkom i Banatom, po Garašaninu, neće izostati. On nije upitan “budući da su njina porekla, jezik, vera, pravo i običaji jedni i isti sa Srbima u Srbiji”. Iz ove tvrdnje Načertanija vidimo Garašaninovo bitno drugačije viđenja osnova uspostave saradnje i upliva Kneževine Srbije sa Sremom, Bačkom, Banatom, na jednoj strani, i Srba, Kneževine Srbije sa Bosnom, Hercegovinom, Hrvatskom, Dalmacijom, Slavonijom, na drugoj strani. Saradnja i povezivanje Srba, Kneževine Srbije, s prvima, sa Sremom, Bačkom, Banatom, je na principu međusobne identičnosti, “porijekla, jezika, vjere, prava i običaja”, dok je saradnja i povezivanje Srba, Kneževine Srbije, Srbije sa Bošnjacima sve tri vjere, sa Bosnom, Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom na principu jedinstva slavenske narodnosti. Dakle, Ilija Garašanin ne smatra Bošnjake Srbima, srpskim plemenom, srpskim etnosom, odnosno, po njemu Bošnjaci i Srbi su srodna dva etnosa, plemena, po osnovu slavenstva i iz njega proizilazećim kulturološkim sličnostima i bliskostima. Njihovo slavensko narodno jedinstvo nije isto što i etnička identičnost.
17. Nazivi stanovnika Bosne, kasnije Bosne i Hercegovine, Bošnjani, Bošnjaci, danas Bosanci, su etnonimi. Dolaze po i iz imena Bosna. To je matični narod Bosne i Bosna njihova matična država. Bošnjaci svih vjeroispovijesti o kojima se govori u Načertaniju Garašanina, muslimani, pravoslavci, katolici, danas Bošnjaci, Srbi i Hrvati su istog etnosa, su etnički jedan narod. Svi imaju jedan, isti, etnički osnov, jedan su etnos. Njihova početna i jedina međusobna razlika bila je u vjeri, vjerska razlika. Na toj, početnoj, razlici vremenom su izgrađene i nastale i druge kulturne, ideološke, političke i druge razlike. Na Bošnjačkom pravoslavlju religijsko-političkim sredstvima i metodama, izgrađeno je političko srpstvo u Bosni i Hercegovini, na Bošnjačkom katoličanstvu, religijsko-političkim sredstvima i metodama, izgrađeno je političko hrvatstvo u Bosni i Hercegovini, na Bošnjačkom muslimanstvu, religijsko-političkim sredstvima i metodama, kao i u otporu političkom srpstvu i političkom hrvatstvu, izgrađeno je političko bošnjaštvo.
Danas se, čak i u nekim intelektualnim, a posebno u političkim krugovima govori se o njihovoj međuetničkoj razlici, o međuetničkoj razlici Bošnjaka, Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata, kao da se radi o tri etničke grupe, zajednice koje vode porijeklo od tri međusobno različita plemena, što je apsolutno neispravno i netačno. Bošnjaci, Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati su etnički jedan narod, imaju jedno, isto plemensko porijeklo. Na njihovim vjerskom razlikama vremenom, historijski, izgrađene su tri političke zajednice istog naroda, Bošnjana, Bošnjaka: Bošnjaci, Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati.
Imena Srbin i Hrvat u Bosni i u Bosni i Hercegovini su uvezena i politički nametnuta Bošnjacima kao jedinstvenom narodu Bosne. Ime Srbin u BiH je politički nametnuto Bošnjacima istočnog, pravoslavnog vjerozakona u Bosni i Hercegovini, a ime Hrvat u BiH je politički nametnuto Bošnjacima katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. Nametanje imena Srbin Bošnjacima istočnog, pravoslavnog, vjerozakona u BiH izvršila je Srbija, nametanje imena Hrvat Bošnjacima katolicima u Bosni i Hercegovini izvršila je Hrvatska.
Ono što je, tako reći, apsolutno nesporno, što je historijska činjenica, jeste da imena Srbin i Hrvat u Bosni, kao ni Hercegovini, nema do nastanka Načertanija Ilije Garašanina. U ovom njegovom esejističkom diplomatsko političkom dokumentu srbijanske vanjske i unutarnje politike, koji je, usput kazano, trasirao put povezivanja Srba Kneževine Srbije i Bošnjaka pravoslavne vjeroispovijesti u Bosni i u Hercegovini, nema imena Srbi u Bosni, niti imena Srbi u Hercegovini. On pod imenom Srbin podrazumijeva i ima u vidu, isključivo i samo, pravoslavni narod Kneževine Srbije, koju, kao što smo naprijed vidjeli, nekada naziva samo Srbija nekada, Kneževina Srbija.
Srbizacija Bošnjaka pravoslavaca u Bosni i u Hercegovini projektovana u Načertaniju dobila je vjersko političke obrise intenzivno političko-vjerskom, odnosno vjersko-političkom i političko propagandnom aktivnošću i djelatnošću teologa iz Srbije, posebno Bogoljuba Teofila Petranovića (1862-1869.) i Vase Pelagića, naprijed navedenim i drugim naučno umjetničkim radom i djelatnošću srbijanskih pisaca i naučnika, medijskom i drugim oblicima propagande. Npr. u vrijeme kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije u Bosni i Hercegovini se formiraju i djeluju javno i direktno političko-terorističke organizacije SRNAO, javno i direktno po direktivama političkih stranaka vlasti Jugoslavije, direktno djeluje medijska srbijansko-srpska propaganda. Političko terorističku organizaciju SRNAO osnovali su studenti Beogradskog univerziteta, djelovala je širom tadašnje Jugoslavije, a imala je sjedište u Beogradu. Na osnovama etničke istosti Srba i Bošnjaka, bez obzira na vjeru, nastala je i ideološki se formirala zločinačka četnička ideologija.
Po srpskom vjersko političkom obrascu i istim metodama, u isto vrijeme, kroz međusobno takmičenje, izvršena je i hrvatizacija Bošnjaka katolika u Bosni i Hercegovini. Ona je provedena, primarno kroz katoličko franjevačku teološko političku djelatnost u BiH, Božić Klementa, Josipa Štadler itd.. Po istom principu, na isti način, istim metodama, paralelno sa SRNAO, u Bosni i Hercegovini oformljena je i djelovala je hrvatsko-katolička političko teroristička organizacija HANAO. Na osnovama etničke istosti Hrvata Hrvatske s Bošnjacima katolicima i Bošnjacima muslimanima, “najplemenitijim dijelom Hrvata”, “Hrvatskim cvijećem”, nastala je i ideološki se formirala zločinačka ustaška ideologija.
18. Narodi u BiH koji se imenuju Bošnjaci, Srbi i Hrvati nemaju osnov za teritorijalizaciju Bosne na tzv. etničkom principu. Radi se o Bosancima i Hercegovcima istog, jednog, etničkog osnova. Bosanski Hrvati, kao ni Bosanski Srbi, u etničkom, plemenskom smislu, nemaju ništa, osim pojedinačnih slučajeva, sa Hrvatima Hrvatske, odnosno sa Srbima Srbije.
Bošnjaci, Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati su iste etničke pripadnosti. Među njima nema etničkih razlika, te se ne može govoriti o njihovim međuetničkim odnosima, ne samo u historiografsko-naučnom, već ni u političkom smislu. Govor o njihovom međuetničkom odnosu u smislu postojanja međusobnih etničkih razlika je politička hegemonistička velikodržavna neokolonijalistička demagogija koja se formirala i održava pod uticajem iz Srbije, odnosno Hrvatske. S druge strane, u principu, generalno, jedino je moguće govoriti o međuetničkoj razlici i odnosima naroda koji se zove Srbi u BiH i Srbi u Srbiji, kao što se može razložno i opravdano govoriti o međuetničkim odnosima i razlikama Bosanskih Hrvata i Hrvata Hrvatske.
Rezime
Imena Srbin i Hrvat, kao imena dijelova jedinstvenog bosanskog naroda, Bošnjaka, nastala su srbizacijom Bošnjaka pravoslavne, odnosno hrvatizacijom Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti u Bosni. Ime Bošnjak, u današnjoj političkoj upotrebi, je reduciranog sadržaja i obima u odnosu na njegovo izvorno, pravo, značenje.
Sarajevo, 18.11/24
