MALA ŠKOLA KULTURE I SUBKULTURE GOVORA

 

EVROPO, PROBUDI SE – NAŠE UBIJENE NE MOŽETE VRATITI, ALI MOŽETE ZAUSTAVITI NOVE ZLOČINE /  EUROPE, WAKE UP – YOU CANNOT BRING BACK OUR KILLED ONES, BUT YOU CAN STOP NEW CRIMES

            Aleksandar Knežević

SREBRENICA (Bosna i Hercegovina), 11. juli 2025. – Na današnjoj komemoraciji povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Munira Subašić, predsjednica udruženja „Majke eksklave Srebrenica i Žepa“, održala je snažan i emotivan govor koji je odzvanjao kako među bijelim nišanima u Potočarima, tako i u dvorani Ujedinjenih nacija u New Yorku. U njenom glasu sabrale su se tri decenije boli, borbe za istinu i neprekidnog dostojanstva majki koje su izgubile sinove, muževe, očeve – često cijele porodice. Munira Subašić je podsjetila da joj je ubijeno 22 člana njeneuže porodice – među njima i najmlađi sin, kojeg je, kako je rekla, najviše voljela. Njene riječi bile su više od govora – bile su opomena, vapaj i poziv. „Trideset godina nosimo bol u srcima. Slušamo laži, gledamo mržnju, veličanje ratnih zločinaca. Našu djecu su ubijali jer su imali drugo ime. Zato što su bili muslimani. A svijet i Evropa – nijemo su posmatrali“, rekla je, obraćajući se okupljenima među stotinama mezara u Memorijalnom centru Potočari. Djeca bez slika očeva Kroz tišinu koja je zavladala među prisutnima, Munira je govorila i o generacijama koje odrastaju bez roditelja. „Neka su se djeca rađala i poslije smrti svojih očeva. Nemaju ni sliku da znaju kako im je otac izgledao. Pitaju nas: ‘Ličim li na njega? Ima li moju kosu?’ Dušmani nisu ubijali samo djecu – ubijali su i uspomene“, istakla je. Ona je podsjetila da je nakon jula 1995. godine iza sebe ostalo više od 5.000 djece bez jednog ili oba roditelja. Mnoge od tih majki danas više nisu među živima – preko 570 ih je umrlo, a da nisu dočekale da pronađu ni jednu kost svojih sinova. „Otišle su s jednom željom – da pronađu bar jednu kost, da imaju gdje da zapale svijeću. Govorile su mi: ‘Munira, nastavi… nemoj stati. Našla si mog sina, traži još i mog drugog.’“ Negiranje genocida kao drugi zločin Jedna od najsnažnijih poruka njenog govora odnosila se na savremeno poricanje genocida. Munira je jasno upozorila da ono što se danas dešava – veličanje ratnih zločinaca, negiranje pravosnažnih presuda i relativizacija zločina – predstavlja nastavak zločina. „Umjesto da bude pravde, počeo je da se budi fašizam. Svijet nije naučio ništa. Danas gledamo kako se ubijaju djeca u Palestini i Ukrajini. Gledamo silovanja, rušenja domova. I opet – svijet ćuti.“ S posebnom gorčinom upitala je: „Ako nas volite, zašto nas ne primate u NATO? Zašto nas ne primate u Evropu? Mi pripadamo tamo, ne pripadamo mraku.“ U dvorani UN-a: Aplauz za istinu Munira Subašić se ove godine obratila i na posebnoj komemoraciji u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku, gdje je po prvi put obilježen Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, ustanovljen rezolucijom Generalne skupštine UN-a 2024. godine. „Naša djeca su ubijena samo zato što su bila muslimani. Ubili su ih u zaštićenoj zoni UN-a. I dok su umirali, cijeli svijet je gledao. Danas se od svijeta traži samo jedno – priznajte istinu i spriječite ponavljanje.“ Govoreći o srebreničkoj siročadi, Subašić je istakla da su te djevojčice i dječaci odrastali bez mržnje, bez želje za osvetom. „Odgajali smo ih da ne mrze, da budu obrazovani, da budu bolji ljudi. Danas su to doktori, profesori, inženjeri, govore više jezika. Učite od nas – učite od majki koje su izgubile sve, a nisu uzvratile mržnjom.“ Njene riječi izazvale su aplauz okupljenih diplomata, zvaničnika i predstavnika civilnog društva iz cijelog svijeta. Poruka onima koji negiraju: „Živite u mraku“ U svom govoru Subašić je izrazila zahvalnost svim državama koje su podržale Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici. Onima koji nisu, poslala je jasnu poruku: „Neka žive u mraku, ali znajte da istina uvijek pobjeđuje. Niko ne može ubiti sjećanje.“ Pozvala je na nastavak procesuiranja odgovornih, ali i na obrazovanje nove generacije o zločinima koji su se desili, kako bi budućnost bila sigurnija za sve narode u Bosni i Hercegovini i svijetu. „Nijedan mrtav čovjek ne može biti samo broj. Svaki čovjek ima ime i prezime, i dok se ne pronađe – nije ni živio. Naša borba nije osveta, to je borba za dostojanstvo.“ Historijska istina: Genocid pod zastavom UN-a U julu 1995. godine, u „zaštićenoj zoni“ Srebrenice pod zaštitom Ujedinjenih nacija, pripadnici tzv. Vojske Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića izvršili su sistematsko ubistvo više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Taj čin je od strane Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde pravosnažno okarakterisan kao genocid. Do danas je više od 6.600 žrtava pronađeno i ukopano u Potočarima i drugim mezarjima, dok se još uvijek traga za više od 1.000 nestalih. Među osuđenima za genocid i druge zločine su Radovan Karadžić i Ratko Mladić, obojica osuđeni na doživotni zatvor. Završna poruka: „Djeca su sanjala život“ Na kraju obraćanja u Potočarima, Munira Subašić je kazala: „Naša djeca su željela da žive. Nisu im dali. Vi danas ovdje stojite nad njihovim snovima. Vi ste njihova pravda. Vi ste njihovo sjećanje. Ne dajte da zločinci hodaju slobodni. Ne dajte da nam poriču ono što se desilo. Istina nije protiv jednog naroda – istina je protiv zla.“ A onda je, podižući glas u ime svih majki, poslala posljednju poruku svijetu: „Evropo, probudi se. Naše mrtve ne možete vratiti – ali još možete zaustaviti da se ponovo ubijaju tuđa djeca. Djeca Gaze, djeca Ukrajine, djeca svijeta. Učite iz Srebrenice!“

SREBRENICA (Bosnia and Herzegovina), July 11, 2025 - At today's commemoration on the occasion of the 30th anniversary of the genocide in Srebrenica, Munira Subašić, president of the association "Mothers of the Srebrenica and Žepa Exclave", gave a powerful and emotional speech that resonated both among the white people in Potočari and in the United Nations hall in New York. In her voice, three decades of pain, struggle for the truth and continuous dignity of mothers who lost sons, husbands, fathers - often entire families - came together. Munira Subašić recalled that 22 members of her immediate family were killed - among them her youngest son, whom she said she loved the most. Her words were more than a speech – they were a warning, a cry and an invitation.  "For thirty years we have carried pain in our hearts. We hear lies, we see hatred, the glorification of war criminals. Our children were killed because they had another name. Because they were Muslims. And the world and Europe – they watched silently," she said, addressing those gathered among hundreds of graves at the Potočari Memorial Center.  Children without pictures of their fathers Through the silence that fell among those present, Munira also spoke about generations growing up without parents. "Some children were born even after the death of their fathers. They don't even have a picture of what their father looked like. They ask us: 'Do I look like him? Does he have my hair?' The enemies didn't just kill children - they also killed memories," she pointed out. She recalled that after July 1995, more than 5,000 children were left without one or both parents. Many of those mothers are no longer alive today - over 570 of them died without even a single bone of their sons.  “They left with one wish – to find at least one bone, to have a place to light a candle. They told me: ‘Munira, keep going… don’t stop. You found my son, look for my other one.’” Genocide Denial as Another Crime  One of the strongest messages of her speech was related to the contemporary denial of genocide. Munira clearly warned that what is happening today – the glorification of war criminals, the denial of final verdicts and the relativization of crimes – represents a continuation of the crime. “Instead of justice, fascism has begun to awaken. The world has learned nothing. Today we see children being killed in Palestine and Ukraine. We see rapes, homes being demolished. And again – the world is silent.” With particular bitterness, she asked: “If you love us, why don’t you accept us into NATO? Why don’t you accept us into Europe? We belong there, we don’t belong to the darkness.” In the UN Hall: Applause for the Truth Munira Subasic also addressed a special commemoration at the United Nations headquarters in New York this year, where the International Day of Remembrance of the Srebrenica Genocide, established by a resolution of the UN General Assembly in 2024, was marked for the first time. "Our children were killed only because they were Muslims. They were killed in the UN safe zone. And while they were dying, the whole world watched. Today, only one thing is required of the world - admit the truth and prevent a repetition." Speaking about the Srebrenica orphans, Subasic emphasized that these girls and boys grew up without hatred, without the desire for revenge. "We raised them not to hate, to be educated, to be better people. Today they are doctors, professors, engineers, they speak several languages. Learn from us - learn from mothers who lost everything and did not return hatred."  Her words elicited applause from the gathered diplomats, officials and representatives of civil society from around the world. A message to the naysayers: "You're living in the dark" In her speech, Subasic expressed her gratitude to all countries that supported the UN Resolution on the genocide in Srebrenica. To those who didn't, she sent a clear message: "Let them live in the dark, but know that the truth always wins. No one can kill a memory." She called for the continuation of the prosecution of those responsible, but also for the education of the new generation about the crimes that took place, so that the future would be safer for all peoples in Bosnia and Herzegovina and the world. "No dead man can be just a number. Every man has a name and a surname, and until he is found - he did not even live. Our fight is not revenge, it is a fight for dignity."  Historical Truth: Genocide under the UN Flag  In July 1995, in the “safe area” of Srebrenica under the protection of the United Nations, members of the so-called Army of Republika Srpska under the command of General Ratko Mladić systematically murdered more than 8,000 Bosniak men and boys. This act was conclusively characterized as genocide by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia and the International Court of Justice. To date, more than 6,600 victims have been found and buried in Potočari and other cemeteries, while more than 1,000 missing people are still being sought. Among those convicted of genocide and other crimes are Radovan Karadžić and Ratko Mladić, both sentenced to life imprisonment.  Final message: "Children dreamed of life"  At the end of the address in Potočari, Munira Subašić said: "Our children wanted to live. They didn't let them. You stand here today over their dreams. You are their justice. You are their memory. Don't let criminals walk free. Don't let them deny what happened to us. The truth is not against a people - the truth is against evil."   And then, raising her voice in the name of all mothers, she sent a final message to the world: "Europe, wake up. You can't bring back our dead - but you can still stop other people's children from being killed again. The children of Gaza, the children of Ukraine, the children of the world. Learn from Srebrenica!"