ELEMENTI ORGANIZIRANOG KRIMINALA  

    ///////

THE ELEMENTS OF   ORGANISED CRIME  

Jenna Ellis, student

                                    Preuzeto / Taken from: IFIMES Ljubljana, August 4, 2025

 

Elementi organiziranog kriminala i korištenje mreže Haqqani u Afganistanu i Pakistanu i zapadna balkanska ruta

 Organizirani kriminal je historijski bilo teško definirati i razumjeti kao fenomen. Međunarodno zakonodavstvo i politika se bore da obuhvate sve aspekte nestabilnosti koji olakšavaju rast mreža organiziranog kriminala . Početne definicije formirane nakon što su SAD uvele zabranu alkohola sažele su ove mreže jednostavno kao uključene u kriminalne aktivnosti, što je doprinijelo rastućem pozivu da država istraži kriminalne radnje i odgovori pristupom krivičnog pravosuđa protiv podzemlja kako bi se borila protiv njegovog utjecaja na obične građane. Međutim, ovo možda nije najefikasniji način za razumijevanje teme ili rješenja. Von Lampe tvrdi da kategorizacija organiziranog kriminala na osnovu pojedinačnih radnji samih kriminalaca, poput provala i otmica, neće uspjeti da ilustrira organizacioni aspekt ovih mreža i ulogu koju društvene hijerarhije poput srodstva igraju u dugovječnosti, održavanju i ukupnom uspjehu. Kao što je sugerirano analizom Palermskog protokola UN-a iz 2000. godine, saradnja i zavjera su ključne za dugovječnost ovih mreža. Usklađivanje kriminalnih aktivnosti s konceptom organiziranog kriminala omogućava direktnu intervenciju države putem kriminalizacije i pokušaja rješavanja problema, uz minimiziranje dvosmislenosti korištenjem zakona za racionalizaciju fenomena. Von Lampe se slaže da većina protumjera spada u kategoriju odgovora krivičnog pravosuđa na organizirani kriminal (Von Lampe, 2016). Razumljivo je zašto mnogi slijede ovaj način razmišljanja kao način razumijevanja organiziranog kriminala, međutim mnoge originalne teorije zanemarile su uzimanje u obzir uloge koju legalna i nelegalna tržišta igraju u organiziranom kriminalu, kao i društvenih, političkih i emocionalnih faktora, koji omogućavaju ovim grupama da prelaze s jednog na drugo, a ponekad i nazad. Ova studija različitih aspekata organiziranog kriminala bit će prikazana kroz analizu mreže Haqqani, islamske terorističke grupe koja upravlja i kontrolira trgovinu opijumom i heroinom, počevši od centralne Azije i šireći se na zapad prema Africi, a na kraju i prema Evropi.
 

Srodstvo potiče rast mreža organiziranog kriminala

Tokom konferencije američkih organa za provođenje zakona u Oyster Bayu 1965. godine, nakon atentata na JFK-a, organizirani kriminal je definiran kao „proizvod samoprodužavajuće kriminalne zavjere s ciljem izvlačenja prekomjernih profita iz našeg društva na bilo koji način, pošten ili nepošten, legalan ili nelegalan. Usprkos promjenama u osoblju, zavjerenički entitet nastavlja postojati“. Ovo je osporilo originalni narativ koji se fokusirao na kriminal kao kriminalni posao s jedinim fokusom na pojedinačne kriminalne činove i počelo je ilustrirati mješavinu koja se počela pojavljivati između gornjeg i podzemlja (Von Lampe 2016). Uključivanje jezika kao što je „zavjera“ počinje opisivati korupciju već postojećih sistema kako bi se održao i proširio doseg moći u društvima koja su infiltrirana, bilo da su transnacionalna, državna ili međunarodna. Ova zavjera se dalje razrađuje i promovira kroz društvene faktore poput srodstva, socijalizacije i hijerarhije, što će tvrditi sociolozi i kriminolozi i u Velikoj Britaniji i u SAD-u kao odgovor na različite vrste i modele organiziranog kriminala.

Ovo razumijevanje dalje je razvio sociolog Donald Cressey koji je govorio o „društvenom sistemu, organizaciji koja je relacijski dizajnirana da maksimizira profit obavljanjem ilegalnih usluga i pružanjem zakonski zabranjenih proizvoda koje traži šire društvo u kojem [oni] žive“. On nastavlja: „oni dodjeljuju određene zadatke određenim članovima, ograničavaju ulaz i utiču na pravila uspostavljena za njihovo održavanje i opstanak“. Cressyjeva definicija se najotvorenije primjenjuje na koncept sindikalnog kriminala, što se najbolje vidi u primjerima poput Cosa Nostre, gdje postoji dobro definirana hijerarhija s temeljnim pravilima i ciljevima koji određuju njihovo ponašanje i srodstvo. Srodstvo se može uključiti kao faktor koji potiče rast ovih mreža u državama i društvima, definiranim kao, ali ne ograničavajući se na, „krvne veze, izmišljeni kumovi i afinitetne veze“, što dodatno ilustrira socijaliziranu prirodu mreža organiziranog kriminala i odnosa koji se grade između pojedinaca kako bi se one održale. Ovo potvrđuje i Von Lampeov osvrt na UNODC koji je definirao pet vrsta hijerarhija, prvenstveno na osnovu njihovog nivoa razvoja, ali u slučaju Cosa Nostre vidimo standardnu hijerarhiju ili grupu sa centraliziranom strukturom autoriteta i „snažnim internim sistemima discipline“. Write tvrdi da svaki učesnik ima jasnu i specifičnu ulogu u postizanju svojih kolektivnih ciljeva, koje određuju oni na vrhu hijerarhije i njihov odnos prema rukovodstvu. Hijerarhije unutar mreža organiziranog kriminala oslanjaju se na društvenu prirodu organiziranog kriminala i dodatno podržavaju njegovu definiciju ovog dinamičnog sistema, podržanog zajednicama i kulturama.
 

Organiziranom kriminalu potreban uspostavljen finansijski sistem

Mreže bandi se često smatraju odvojenim kada se organizirani kriminal promatra od sindikalnog modela koji se u velikoj mjeri oslanja na hijerarhije, gdje je fokus na delinkvenciji i rastu kolektivne aktivnosti (Write, 2013). Međutim, oni se mogu smatrati i klijentima i pokroviteljima unutar podzemlja, koje se javlja kao mreža organiziranog kriminala kombinacijom predatorskog udruživanja ljudi uključenih u nasilje i imovinski kriminal te posljedica urbanizacije i siromaštva u velikim gradovima, a više se fokusiraju na delinkvenciju mladih. Riis i Thrasher, obojica danski naučnici, koji su analizirali ulične bande u Velikoj Britaniji, tvrdili su da je pridruživanje mlade [osobe] bandi prirodan ishod života u sirotinjskim četvrtima i da se krivična djela najvjerovatnije razvijaju u propadajućim naseljima s promjenjivim stanovništvom. Kao što Write ističe kroz Youngovo proširenje ove teme krajem devedesetih, mnogi mladi ljudi se ne bi pridruživali bandama da društveni uslovi dozvoljavaju da to nije potrebno. U ovim studijama o bandama spominje se regionalnost, spominjući termine poput urbanizacije, poput sirotinjskih četvrti, koji skreću pažnju na ulogu koju fizička lokacija igra u razvoju bandi. Socijalna isključenost iz fizičke zajednice može se smatrati faktorom poticaja ili pokretačkom snagom za pojedince koji su podložni organiziranom kriminalu, pri čemu neki traže zajednicu, a drugi šansu za bolji život. Cressy, Young, Riss i Thatcher istakli su različite okolnosti u kojima srodstvo i društveni faktori utiču na razvoj organiziranog kriminala privlačeći pojedinačne aktere koji su možda članovi takozvane promjenjive populacije, koja dolazi iz područja kojima nedostaje kontinuirani razvoj i resursi za daljnji lični razvoj.

Write pripisuje Smithu zasluge za uspostavljanje veze između legalnog i ilegalnog tržišta. Kroz istraživanje Skolnicka i saradnika o uličnim bandama uključenim u regionalne mreže droge, on je tvrdio da je oprezno obrazloženje povezano sa svim transakcijama, slično kao i na legalnom tržištu. Primjenjujući obrazloženje koje se koristi u legalnom poslovanju i trgovini, organizirani kriminal se može promatrati kao mreže pokrovitelja/klijenata koje provode niz legalnih i ilegalnih aktivnosti kako bi povećale i održale moć i bogatstvo. Klijenti uključuju lokalne i nacionalne političare, vladine zvaničnike i ljude koji se bave legitimnim poslovima, aktere koji postoje na različitim nivoima društva koji rade zajedno unutar mreže aktivnosti, kasnije podijeljenih u dvije odvojene kategorije aktivnosti. Identificirane 2000. godine tokom Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, poznate i kao Palermo protokol, osamnaest aktivnosti je podijeljeno u dvije kategorije, primarne i omogućavajuće, i navedene kao one koje doprinose globalnom organiziranom kriminalu. Omogućavajuće aktivnosti, poput korupcije službenika, mogu se u ovom kontekstu shvatiti kao radnje koje olakšavaju razmjenu nelegalnih usluga i robe i omogućavaju mrežama organiziranog kriminala da nastave s radom. Primarne aktivnosti opisane su kao same radnje koje mreža omogućava radi društvene, ekonomske ili političke koristi, kao što je gore navedeno, poput trgovine drogom, naručena ubistva itd. Stepen i kategorija koristi, bilo da je riječ o društvenoj, političkoj, ekonomskoj ili sve tri, mogu se odrediti na osnovu specifične vrste grupa o kojima je riječ. Organizirani kriminal zahtijeva uspostavljene finansijske sisteme da bi efikasno funkcionirao, često počevši s ilegalnim aktivnostima i polako se uzdižući do viših pozicija moći putem korupcije.
 

Haqqani kao dio mreže međunarodnog organiziranog kriminala

Ovi koncepti su najbolje ilustrirani kroz mrežu Haqqani, afganistansko-pakistansku kriminalnu grupu koja se došla na vlast tokom afganistansko-sovjetskih ratova  i ostala relevantna s obzirom na navodnu povezanost s bombaškim napadom na Abby Gate tokom evakuacije 2021. godine. Iako se građanski ratovi i rat više ne svrstava pod okrilje organiziranog kriminala usprkos početnim povezanostima , mreža Haqqani je uspjela finansirati i održavati svoju mrežu i moć kontrolirajući međunarodne rute krijumčarenja heroina kontrolirajući izvor proizvoda, maka (Peters, 2012). Afganistan, zemlja bez izlaza na more koja se često naziva "srcem Azije", također se može nazvati "srcem trgovine opijumom". UNODC je 2022. godine procijenio da je prihod od uzgoja opijumskog maka jednak 29% vrijednosti cijelog poljoprivrednog sektora zemlje . Na nivou domaćinstava, ranija istraživanja UNODC-a su dosljedno otkrivala da prihod od uzgoja opijumskog maka predstavlja do polovine prosječnog prihoda domaćinstava koja uzgajaju opijumski mak. Opijum se koristi i na legalnim i na ilegalnim tržištima, a glavni je proizvod koji se nalazi u morfiju, legalnom lijeku koji propisuju medicinski stručnjaci protiv bolova, kao i u heroinu, ilegalnoj drogi s preko 30 miliona korisnika širom svijeta, a heroin ostaje najpopularniji ilegalni opijat na tržištu u Evropi (EUDA). Heroin je naveden kao droga klase A u Velikoj Britaniji (NI Direct) zajedno s kokainom, ekstazijem i LSD-om, što dokazuje da već postoji definirano i uspostavljeno tržište za krijumčare i kriminalne mreže koje mogu snabdijevati i graditi. Trgovina heroinom izgrađena je na umrežavanju različitih međunarodnih grupa koje se udružuju kako bi stvorile globalnu mrežu organiziranog kriminala. Tvrdnja o ovoj mreži uzima u obzir različite aspekte organiziranog kriminala o kojima je ranije bilo riječi i može se analizirati korištenjem modela bandi i sindikata organiziranih kriminalnih grupa kako bi se razumjela njihova struktura, kao i u skladu s ekonomskim, političkim i financijskim ciljevima povezanim sa svim organiziranim kriminalom.

Stvaranje mreže Haqqani može se povezati s 1990-im, kada je postojala grupa otpora blisko povezana s mudžahedinskim otporom u borbi protiv Afganistana pod sovjetskom kontrolom. Iako je lako kategorizirati mrežu Haqqani kao kriminalnu pobunu ili ustanak koji ne dostiže nivo revolucije, važno je uzeti u obzir da su mudžahedini i mreža Haqqani primali oružje i sredstva od SAD-a koja su distribuirana mreži Haqqani putem pakistanskih obavještajnih službi, kako bi porazili zajedničkog neprijatelja Sovjetski Savez. Moć mreže Haqqani dodatno se razvijala s porastom podrške koju su dobivali od islamističkih simpatizera širom svijeta, njihovom efikasnom mobilizacijom plemena u regiji koja održavaju vlast nad svojom matičnom regijom Paktiya, koja graniči s Afganistanom i Pakistanom, te globalnim događajima poput sovjetsko-afganistanskog rata koji su potakli njihov ideološki utjecaj na ljude. Mreža je koristila tu ideologiju kako bi unaprijedila ideju o sebi kao društvenim banditima, kao nekome koga država ali i narod poštuje . Istovremeno stičući povjerenje pojedinaca kroz potrebu za zaštitom, Peters izvještava o vezama koje ponovo postoje između legalnih i ilegalnih aktivnosti, budući da je mreža Haqqani osigurala zdravstvene i bolničke resurse u područjima pod njihovom kontrolom, stvarajući za sebe svojevrsnu titulu "Robin Hood", uprkos tome što su mnoge od ovih operacija bile paravan za njihovu trgovinu i distribuciju zaliha. To štiti njihovu imovinu na legalnom tržištu koje podzemlje često ne može priuštiti (Von Lampe, 2016), a istovremeno stiče povjerenje civila u regiji, koji su prisiljeni da se oslanjaju na resurse koje pružaju zbog nesigurnog okruženja koje stvaraju ilegalne aktivnosti .
 

Haqqani  i Zapadnobalkanska ruta

Kako je izvijestila Britannica, mreža Haqqani ima dugogodišnje i stalne veze s poslovnim partnerima u regiji Perzijskog zaljeva (Britannica, 2015), a obje mreže dijele zajednički ideološki cilj širenja islamskog svijeta koji ima politički i ekonomski utjecaj. Ovi odnosi djeluju kao omogućavajući aspekt organiziranog kriminala kako bi se olakšala primarna akcija, trgovina i krijumčarenje samih ilegalnih roba. Oni mogu dalje proširiti ove odnose, koristeći luke koje finansiraju UAE u istočnoj Africi. Opijum se sve više krijumčari iz Afganistana preko Pakistana i Irana, koristeći morske luke u istočnu Afriku, koristeći pomorsku rutu poznatu kao južna ruta, prije nego što se prokrijumčari preko južnih i zapadnoevropskih granica . Ovaj izvještaj  koji je izradio ENACT napominje da bi pojačano provođenje zakona moglo biti promjena u riziku korištenja tradicionalnih ruta poput balkanske rute, gdje se odvijalo krijumčarenje kopnenim putem. Prema izvještaju EUDA-e, kao i UNODC-a iz 2018. o trgovini afganistanskim opijumom, zbog povećane stope hapšenja i zapljena putem Zapadnobalkanske rute, obično preko Bugarske i Turske, smjer se promijenio, kao što se vidi u izvještaju UNODC-a iz 2018. zbog viznih propisa kroz ovu migracijsku rutu, uz nalaz da većina stranih državljana uhapšenih tokom trgovačke rute dolazi iz Afrike, s porastom broja državljana koji dolaze direktno iz Pakistana (UNODC). Kriminalci će migrirati svoje proizvode u Južnu Afriku, gdje je evropsko tržište izgradilo stabilnu mrežu, a paketi heroina mogu se poštom slati u Evropu, prvenstveno u Veliku Britaniju . Ovo preusmjeravanje krijumčarenja se vrši pažljivim pregovorima između različitih aktera uključenih u mrežu. Pregovori između ovih aktera koji omogućavaju prenos sredstava odvijaju se na godišnjoj i polugodišnjoj osnovi kako bi se utvrdilo kako se sredstva dijele. Novac se kreće između mreže i trgovaca, koristeći pouzdane kurirske službe za manje iznose i [neformalne] trgovce za međunarodne transfere i veće iznose. Kao što je Write tvrdio, organizirani kriminal će primjenjivati logiku sličnu legalnim poslovima kako bi maksimizirao svoj tržišni potencijal. Njihov uspjeh može se pripisati kontinuiranom povjerenju i kontaktima tokom tri decenije, koristeći društvena sredstva za sticanje finansijske moći. Mreža Haqqani može se kategorizirati slično mrežama mafijaškog tipa ili sindikalnom kriminalu putem kojeg pregovori i saradnja između aktera omogućavaju postizanje krajnjeg cilja. Oni balansiraju između omogućavajućih i primarnih aktivnosti, poput korupcije unutar vlade kako bi se omogućilo krijumčarenje preko granice, kako bi poštovali ravnotežu moći koja omogućava funkcioniranje trgovine i uvijek će nastojati maksimizirati profit.

Nakon godina sukoba unutar pogranične regije u vezi s distribucijom heroina, mreža Haqqani uspjela je održati i proširiti svoju moć, te se sada čak pozicionirala i unutar vlade. Kroz zajedničku ideologiju i ciljeve, kao i uspješnu ravnotežu omogućavajućih i primarnih aktivnosti koje povezuju mrežu i s legalnom i s ilegalnom trgovinom opijumom, mreža je uspjela i nastavit će graditi svoj odnos kako bi održala moć ne samo nad regijom, već i nad vladom Afganistana, kao i nad svjetskom trgovinom drogom. Kriminalna grupa se uključuje i u poduzetništvo i u državu, proizvodeći i distribuirajući opijum kupcima koji će ovaj proizvod pretvoriti u legalan ili nelegalni proizvod i mogu zaštititi svoj novac putem legalnih preduzeća poput bolnica i zdravstvenih klinika, stvarajući tako osjećaj ovisnosti i nesigurnosti unutar ovih okruženja što dodatno učvršćuje njihovu moć i kontrolu i ograničava otpor prema njihovom tržištu. Mreža Haqqani pruža konciznu sliku o tome kako mreže organiziranog kriminala postoje izvan okvira kriminalnog poslovanja, već i kako koriste srodstvo, manipulaciju tržištem i prisilu u nesigurnim i nestabilnim okruženjima kako bi doprinijele svom širenju i rastu kao dominantne sile u regiji.​

 

 

The elements of organised crime and using the Haqqani network in Afghanistan and Pakistan and western Balkans route

Organized crime has been historically difficult to define and understand as a phenomenon. International legislation and policy struggle to capture all aspects of instability that facilitate the growth of OC networks. Initial definitions formed after the US states prohibition of alcohol summarized these networks simply as being in involved the business of criminal activities, feeding into the growing call for the state to look into the criminal actions and respond with a criminal justice approach of the underworld in order to combat its effect on the regular citizens. However, this may not be the most efficient way to understand the topic or the solution. Von Lampe argues that categorization of organised crime based on the individual actions of criminals themselves, such as burglary, and kidnapping will fail to illustrate the organizational aspect of these networks and the role social hierarchies such as kinship play in longevity, maintenance, and overall success. As suggested through an analysis of the UN Palermo Protocol in 2000, collaboration and conspiracy is crucial to the longevity of these networks. Aligning criminal activities with the concept of organized crime permits direct state intervention through criminalisation and attempts to solve the issues all the while minimizing ambiguity by using law to rationalize the phenomenon. Von Lampe agrees that the majority of countermeasures fall in the category of criminal justice responses to organized crime. It is understandable as to why many follow this thought process as a way to understand organized crime, however many original theories neglected to take into account the role legitimate and illegitimate markets play in organized crime as well as the social, political and emotional factors that permit these groups to cross from one to the other and sometimes back. This study of the different facets of organised crime will be displayed through an analysis of the Haqqani Network, an Islamic terrorist group operating and controlling the opium and heroin trade, starting from central Asia and moving out West to Africa and eventually Europe. ​

Kinship encourages the growth of organized crime networks

During the 1965 Oyster Bay conference of American Law Enforcement Agents, following the JFK assassination, organised crime was defined as “a product of a self-perpetuating criminal conspiracy to wring exorbitant profits from our society by any means, fair or foul, illegal or illegal. Despite personnel changes the conspiratorial entity continues,” This challenged the original narrative that focused on crime as the business of crime with the sole focus on individual acts of criminality and began to illustrate the blend that was beginning to emerge between the over and underworld. Including language such as “conspiracy”, begins to describe the corruption of already existing systems to maintain and expand the reach of power in the societies that are infiltrated, whether that be transnational, statewide or international. This conspiracy is elaborated further and promoted through social factors such as kinship, socialisation and hierarchy, as will be argued by sociologists and criminologists in both the UK and USA in response to different types and models of organised crime. ​

This understanding was developed further by sociologist Donald Cressey, who referred to the “social system, organization which has been relationally designed to maximize profits by performing illegal services and providing legally forbidden products demanded by the broader society within which [they] live”. He continues, “they allocate certain tasks to certain members, limit entrance, and influence rules established for their maintenance and survival,” Cressy’s definition most openly applies to the concept of syndicate crime, best seen in examples like the Cosa Nostra where a well-defined hierarchy exists with underlying rules and goals that determine their behavior and kinship. Kinship can be included as a factor that promotes the growth of these networks in states and societies, defined as but not limited to “blood relations, fictional godparents and affinitive ties”, which further illustrates the socialized nature of organised crime networks and the relationships that are built between individuals to maintain them. This is support by Von Lampe’s reference of the UNODC, UNODCdefined five types of hierarchies, primarily based on their levels of development, but in the case of the Cosa Nostra, we see a standard hierarchy or a group with a centralized authority structure and “strong internal systems of discipline.” With members acting as “buffers, soldiers, and buttonmen” ,Write argues that each participant plays a clear and specific role in achieving their collective goals determined by those at the top of the hierarchy and their relationship to the leadership. Hierarchies within organised crime networks rely on the social nature of organised crime and further support his definition of this dynamic system that is supported internally within communities and cultures. ​

Organized crime needs an established financial system

Gang networks are often considered separate when looking at organised crime from a syndicate model which relies heavily on hierarchies, where the focus is on delinquency and growth of the collective activity. However, they can be considered both clients and patrons within the underworld, occurring as an organised crime network by a combination of predatory association of people involved in violence and property crime and the effects of urbanization and poverty in major cities and focus more on the delinquency of youth. It was argued by Riis and Thrasher, both Danish scholars who analysed street gangs in the UK, that a young [person] joining a gang was a natural outcome of slum life and crimes are most likely to develop in deteriorating neighborhoods that had shifting populations. As Write points out through Young’s expansion on the topic in the late nineties, many young people would not be joining gangs if social conditions permitted it weren’t necessary. There are mentions of regionality within these studies on gangs, mentioning terms such as urbanization such as slums which call to attention the role that physical location plays in the development of gangs. Social exclusion from the physical community can be considered a push factor, or a driving factor to individuals vulnerable to organised crime, some seeking community and others a chance for a better life. Cressy, Young, Riss and Thatcher highlighted different circumstances where kinship and social factors affect the development of organized crime by drawing in individual actors who are perhaps members of a so-called shifting population, coming from areas that are lacking continued development and resources to further personal development. ​

Write credits Smith for establishing a connection between the legal and illegal market. Through Skolnick et al.’s research on street gangs involved in regional drug networks, he argued that cautious rationale is associated with any and all transactions, similarly to the licit market. Applying rationale used in legal business and commerce, organised crime can be seen as patron/client networks carrying out a variety of both licit and illicit activities to increase and maintain power and wealth. The clients include local and national politicians, officials of government and people engaged in legitimate businesses, actors existing at different levels of society working together within a web of activities, later split into two separate distinct categories of activity. Identified in 2000 during the United Nations Convention against Transnational Organized Crime (UNTOC), also known as the Palermo Protocol, eighteen activities were divided into two categories, primary and enabling, and listed as contributing to global organised crime. Enabling activities, such as corruption of officials can be understood in this context as actions that facilitate the exchange of illicit services and goods and allow the organised crime networks to continue. Primary activities are described as the actions themselves facilitated by the network for social, economic, or political gain as mentioned above, such as drug trafficking, murder for hire, etc. The degree and category of gain being either social, political, economic, or all three, can be determined based on the specific type groups in question. Organized crime requires established financial systems to operate effectively, oftentimes beginning in illicit activity, and slowly rising to higher positions of power through corruption.  

Haqqani as part of an international organized crime network

These concepts are exemplified best through the Haqqani network, an Afghan-Pakistani crime group that rose to power during the Afghan soviet wars and remained relevent with alleged association to the Abby gate bombing during the 2021 evacuation. Even though civil wars and war are no longer grouped under the umbrella of organised crime despite initial associations, the Haqqani network was able to fund and maintain their network and power by controlling international heroin smuggling routes by controlling the source of the product, the poppy. Afghanistan, a landlocked country often called “the heart of Asia”, can also be known as the “heart of the opium trade”. It was estimated by the UNODC in 2022, that the income from opium poppy cultivation was equivalent to 29% of the value of the country’s entire agricultural sector. At the household level, past UNODC research consistently found that the income from opium poppy represented up to half of the average income of opium poppy farming households. Opium is used in both licit and illicit markets, being the main product found in morphine, a legal medication prescribed by medical professionals for pain as well as heroin, an illegal drug with over 30 million users worldwide, and heroin remains Europe's most popular illicit opiate on the market (EUDA) Heroin is listed as a Class A drug in the UK (NI Direct) along with cocaine, ecstasy and LSD, proving that there is a defined and set market already existing for smugglers and crime networks to supply and build from. The heroin trade is built off of the networking of different international groups that come together to create a global organised crime network. The assertion of this network considers the different aspects of organised crime spoken about previously and can be analyzed using the gang and syndicate model of organized crime groups to understand their structure as well as in correspondence with the economic, political, and financial goals associated with all organized crime. ​

The creation of the Haqqani Network can be tied back to the 1990s, as a resistance group closely associated with the Mujahideen resistance to fight back against the soviet controlled Afghanistan. While it is easy to categorize the Haqqani network as one of criminal insurgency, or an uprising that doesn’t reach the level of a revolution, it is important to consider that the Mujahideen and Haqqani network were receiving weapons and funds from the US were being distributed to the Haqqani network through the Pakistani Intelligence services, to defeat the common enemy of the soviet union. The Haqqani network power developed further with the increase of support they received from Islamist sympathizers across the world, their efficient mobilization of tribes in the region maintaining power over their home region Paktiya, which borders Afghanistan and Pakistan, and global events like the Soviet-Afghan war that fueled their ideological hold over the people. The network has used that ideology to further the idea of themselves as social bandits, as someone who is revered by the state but honored by the people. While simultaneously earning the trust of the individuals, through a need for protection, Peters reports on the ties that exist once again between licit and illicit activities, as the Haqqani network has provided health and hospital resources in areas under their control, creating somewhat of a “Robin Hood” title for themselves, despite many of these operations being a front for their trade and supply distribution. It protects their assets in a legal market that the underworld cannot often afford activity while simultaneously earning the trust of civilians in the region, who are forced to rely on the resources provided due to the insecure environment formed by the illicit activity  

Haqqani and the Western Balkan route

As the Britannica reported, the Haqqani network has long standing and consistent ties to business partners in the Gulf region, both networks share a common ideological aim of expanding the Islamic World who have political and economic sway. These relationships act as the enabling aspect of organized crime to facilitate the primary action, the trade, and trafficking of illicit items themselves. They can expand these relationships further, using UAE-funded ports in Eastern Africa. Opium is increasingly being trafficked out of Afghanistan through Pakistan and Iran, using sea ports into eastern Africa, using a maritime route known as the southern route, before it is trafficked through southern and western European borders,  This report  produced by ENACT noted Increased law enforcement could be a change in risk using traditional routes such as the Balkan route, where land-based smuggling happened. According to the EUDA as well as the UNODC 2018 report on Afghan Opium trafficking, due to an increased rate of apprehension and seizures through the Western Balkan Route, typically trafficking through Bulgaria and Turkey, the direction has shifted as seen in the UNODC 2018 report due to visa regulations through this migration route, finding that the majority of foreign nationals apprehended during the trade route are coming from Africa with a rise in nationals coming directly from Pakistan (UNODC, 2018). Criminals will migrate their products to South Africa, where the European market has built up a stable network and packages of heroin can be sent by post to Europe, primarily in the UK. This redirection of smuggling is crafted through careful negotiations between different actors involved in the network. Negotiations occur between these enabling actors on an annual and semiannual basis to determine how funds are shared. Money moves between the network and the traders, using trusted cash couriers for smaller amounts and [informal] traders for international transfers and larger sums. As Write aserted, organised crime will apply rationale similar to licit businesses in order to maximize their market potential . Their success can be attributed to continued trust and contacts over three decades, drawing on social means to gain financial power . The Haqqani network can be categorized similarly to mafia-style networks or syndicate crime through which negotiation and cooperation between actors allow an end goal to be met. They balance enabling and primary activities, such as corruption within the government to permit smuggling across the border, to respect the power balances that enable the trade to function and will always seek to maximize profit.​

After years of conflict within the border region regarding heroin distribution, the Haqqani network has been able to maintain and expand their power, to now even position themselves within the government. Through shared ideology and goals as well as a successful balance of enabling and primary activities that connect the network both to the licit and illicit opium trade, the network has been able to and will continue to build on their relationship to maintain power over not just the region, but the government of Afghanistan as well as the world drug trade. The crime group involves themselves in both enterprise and state, by producing and distributing opium to buyers who will turn this product into either legal or illegal product and can protect their money through legal enterprises such as hospitals and health clinics, therefore creating a sense of dependency and insecurity within these environments that further establishes their power and control, and limits resistance to their market. The Haqqani network provides a concise image of how organised crime networks exist outside of being just a business of crime but how the use kinship, market manipulation and coercion in insecure and unstable environments to contribute to their expansion and growth as a dominant power in the region. ​

 

 

 

 

Popularni postovi s ovog bloga

MALA ŠKOLA KULTURE I SUBKULTURE GOVORA

JAVNO PRIZNAJEM - JA SAM JEDAN OD ODGOVORNIH ZA RASPAD JUGOSLAVIJE

BOSANSTVO JE BUDUĆNOST BOSNE

FEDERALNA ELEKTRO DEMOKRATIJA JEDNAKO VEĆI RAČUNI ZA ELEKTRIČNU ENERGIJU